Zagreb u Drugom svjetskom ratu

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Nakon agresije njemačkih i talijanskih snaga na Jugoslaviju 6. travnja 1941 ., trupe Wehrmachta ušle su u Zagreb 10. travnja. Slavko Kvaternik istog je dana proglasio stvaranje Nezavisne Države Hrvatske. U Zagrebu je, nakon dolaska Ante Pavelića, kojeg su talijanski fašisti sredinom travnja prebacili iz Karlovca, bilo sjedište Glavnog ustaškog stana i Poglavarstva NDH. Tu su bile smještene najviše političke i vojne institucije ustaškog aparata te sjedišta policije i obavještajnih službi.

Gotovo odmah nakon dolaska ustaša na vlast počele su likvidacije zagrebačkih Židova, Srba, komunista i drugih antifašista. U brojnim ustaškim zatvorima, mučilištima i logorima smrti, poput zatvora na Savskoj cesti, Trga N (danas Trg žrtava fašizma), Dotršćine i Rakova Potoka, ubijene su tisuće Zagrepčana, a tisuće odvedeni u logore i likvidirani.

Prema podacima Zavoda za statistiku, u zatvorima i logorima stradalo je ukupno 26.399 Zagrepčana, od čega 8.000 Židova. Ustaše su pobili i veliki broj Srba u Zagrebu.

Unatoč jakoj koncentraciji neprijateljskih snaga i teroru ustaša i njemačke vojske, Zagreb je tijekom cijeloga rata bio poprište intenzivne antifašističke borbe pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije. Broj Zagrepčana koji su se borili u NOV i PO Jugoslavije je oko 50000, od čega 15000 mladih.

U završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije, Zagreb su 8. i 9. svibnja 1945. oslobodile 45., 28. i 39. divizija Druge armije i neke jedinice Prve armije .

U povodu 30. obljetnice oslobođenja grada, 16. rujna 1975. godine, predsjednik SFRJ Josip Broz Tito odlikovao je grad Zagreb Ordenom narodnog heroja .