Back Soldadura AN لحام Arabic Soldadura AST Qaynaq (texnika) Azerbaijani Schwoaßn BAR Зварка Byelorussian Заваряване Bulgarian ঢালাই Bengali/Bangla Zavarivanje BS Soldadura Catalan

Zavarivanje

Ručno elektrolučno zavarivanje obloženom elektrodom je najčešći oblik elektrolučnog zavarivanja.
Zavarivanje MIG postupkom ili elektrolučno zavarivanje taljivom žicom u zaštiti neutralnog plina.
Zavarivanje ugljenom elektrodom.
Zavarivanje TIG postupkom ili elektrolučno zavarivanje netaljivom elektrodom u zaštiti neutralnog plina.
Električni luk kod elektrolučnog zavarivanja.
Uspostavljanje zavarivačkog električnog luka kratkim spajanjem kod ručnog elektrolučnog zavarivanja obloženom elektrodom.
Oprema za plinsko zavarivanje.
Kovačko zavarivanje je najstarija vrsta zavarivanja metala.
Oprema za točkasto elektrootporno zavarivanje.
Osnovni dijelovi "V" žlijeba.
Sučeljni spoj, preklopni spoj i kutni spoj.
Križni spoj, kutni rubni spoj i prirubni spoj.
Presjek kroz zavareni spoj, koji se sastoji od zone taljenja (ZT), zone utjecaja topline (ZUT) i osnovnog metala.
Daleko najopasnije greške u izradi zavarenih konstrukcija su pukotine.
Rotacioni pretvarači su takvi izvori struje za zavarivanje koji struju iz električne mreže posredstvom elektromotora i generatora pretvaraju u struju vrlo dobrih karakteristika pogodnih za zavarivanje. Namijenjeni su za rad u terenskim uvjetima i na mjestima s nestabilnom električnom mrežom (velike i česte oscilacije napona). Iako je to vrlo rijetko u praksi, iza generatora može slijediti ispravljački dio, pa se na mjestu zavarivanja može imati pored izmjenične i istosmjerna struja.
Obložene elektrode koje se koriste kod ručnog elektrolučnog zavarivanja.
Podvodno zavarivanje.

Zavarivanje je spajanje dvaju ili više, istorodnih ili raznorodnih materijala, taljenjem ili pritiskom, s ili bez dodavanja dodatnog materijala, na način da se dobije homogeni zavareni spoj. Zavarivanje je drukčije od lemljenja (spajanja taljenjem legure s nižim talištem od materijala predmeta koji se spajaju).

Zavarivati se mogu: metali, termoplastični polimeri, staklo, neke vrste keramika i termoplastičnih kompozita.

Za zavarivanje se mogu koristiti različiti izvori energije: mlaz vrućih plinova (plamen, mlaz plazme, mlaz vrućeg zraka), električni luk, tok nabijenih čestica (mlaz elektrona ili iona u vakuumu), tokovi zračenja (laser), električna struja (elektrootporno zavarivanje), aluminotermijska reakcija, trenje, ultrazvuk i sl.

Zavarivanje se može obavljati u radionici, na otvorenom prostoru, u vodi ili u zrakopraznom prostoru bestežinskog stanja u svemiru.

Sve do kraja 19. stoljeća jedino poznato zavarivanje bilo je kovačko zavarivanje metala kojim su kovači stoljećima spajali željezo i čelik grijanjem i udaranjem čekića, te zavarivanje stakla. Elektrolučno zavarivanje i plinsko zavarivanje metala bili su među prvim postupcima koji su se razvili u 20. stoljeću. Nakon toga su se razvili mnogi procesi, ali je među najzastupljenijim metodama ostalo ručno elektrolučno zavarivanje.[1]

  1. ↑ [1][neaktivna poveznica] "Povijest zavarivanja", Dr.sc. Ivan Samardžić, izv. prof., Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, 2012.
From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne