Zenon iz Eleje

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. Toliko toga je pod navodnicima, a nema izvora/izvorâ u referenci/referencama koji to potkrijepljuje/potkrijepljuju. Dodati izvor nakon nekog navoda ili citata u zagradu u tekstu, kao npr. »(Parmenid 127)« (čega i nema svugdje, već samo na nekim mjestima), nije ispravno, potrebna je referenca (primjena prakse navod – referenca), pogotovo kad su citati u pitanju. U cijelom su članku svega dvije reference. (WP:PRO, WP:NI.)

Zenon iz Eleje (grč. Ζήνων ὁ Ἐλεάτης, oko 490. pr. Kr. – oko 430. pr. Kr.) bio je grčki filozof predsokratovac. Pripadao je elejskoj školi, koju je osnovao Parmenid. Aristotel ga je prozvao izumiteljem dijalektike, ali je on najpoznatiji po svojim paradoksima. Istaknuti je filozof helenizma.^[1]

Bertrand Russell u svome je djelu Principi Matematike (1903.) o Zenonu napisao:

U ovom hirovitom svijetu ništa nije hirovitije od posmrtne slave. Jedan od najboljih primjera žrtvi zbog lošeg rasuđivanja novih generacija jest Elejac Zenon. Nakon što je izmislio četiri argumenta od kojih su svi bili nemjerljivo suptilni i smišljeni, najveći dio kasnijih filozofa ga je proglasilo dovitljivim, a njegove argumente sofizmima. Poslije dvije tisuće godina neprestanog opovrgavanja, ovi su sofizmi ponovo postavljeni, i postali su osnova matematičke renesanse.^{[nedostaje izvor]}

1. ↑ Sonja Bančić, Sanja Cerovski, Štefica Paladino, Tragovi prošlosti 5, 4. izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 2017., str. 115