Zlatno Altajsko gorje | |
---|---|
![]() | |
![]() | |
Država | ![]() |
Godina uvrštenja | 1998. (24. zasjedanje) |
Vrsta | Prirodno i kulturno dobro |
Mjerilo | x |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:768 |
Koordinate | 50°28′N 86°00′E / 50.467°N 86.000°E |
Lokacija Zlatnog Altajskog gorja u Rusiji |
Zlatno Altajsko gorje je naziv UNESCO-ove svjetske baštine koja se sastoji od planinskog vijenca Altaj, rezervata prirode Katun, Jezera Teleckoje (Озеро Телецкое), Planine Beluha (Белуха) i visoravni Ukok u središnjem Sibiru. Ovo područje, veličine 16,175 km², nalazi se u ruskim republikama Altaj i Tuva te u Novosibirskoj oblasti. Ono predstavlja najpotpuniju izmjenu vegetacijskih zona središnjeg Sibira, od stepe, šumovite stepe, miješanih šuma, pod-alpske do alpske vegetacije.[1] Ovo područje ima i veliki značaj za zaštitu ugroženih sisavaca kao što su: sniježni leopard (Uncia uncia ili Panthera uncia) i divlja ovca poznata kao Altajski argali[2] (Ovis ammon ammon).
Jezero Teleckoje na visini od 424 metra je svojom dubinom od 325 metra jedno od najdubljih na svijetu.
Planina Bjeluha je planinski masiv s dva vrha koji se prostire na granici Rusije s Kazahstanom. Planina ima nekoliko ledenjaka, a istočni vrh (4,506 m) joj je nešto viši od zapadnog (4,440 m). Od Bjeluhe se južno protežu prostrane stepe visoravni Ukok, sve do granica s Kinom i Mongolijom.
U dolini Pazirik na Ukočkoj visoravni su pronađeni mnogi tumuli (kurgan) u kojima su pronađeni vrijedni ostaci brončane kulture Pazirik, koja sliči Skitima na zapadu. Najslavniji je kurgan tzv. "Sibirske ledene dame" iz 5. stoljeća pr. Kr. u kojemu su pronađeni brojni predmeti, ali i jako dobro sačuvana mumija u lijesu.
|journal=
(pomoć)