Abant (starogrčki: Ἄβας; gen. Ἄβαντος) ime je nekoliko ličnosti u grčkoj mitologiji.
- Abant (Linkejev sin), kralj Arga.
- Abant, sin Posejdona i nimfe Aretuze.[1] Poreklom je bio Tračanin i zasnovao je pleme Abantida, s kojima preselio na ostrvo Eubeju, gde je potom vladao kao kralj.[2] Njegovi su sinovi bili Kanet[3] i Halkodont, od kojih je ovaj drugi imao sina Elefenora, koji je poznat po tome što je nehotice usmrtio Abanta.[4] Kao Abantova deca spominju se i Alkon, Aretuza i Dijant, od kojih je ovaj poslednji, prema mitu, na Eubeji osnovao grad po imenu Atena.[5]
- Abant, argivski prorok, sin Melampoda i Ifijanire. Njegova su deca bila Keran, Idmon i Lisimaha.[6][7][8]
- Abant, pratilac Persejev.[9]
- Abant, jedan od Diomedovih pratilaca, koga je Afrodita pretvorila u labuda.[10]
- Abant, sin Metanire, koga je Demetra pretvorila u guštera jer se podsmevao boginji kad je ona tokom svog lutanja u potrazi za Persefonom svratila u kuću njegove majke i tom se prilikom na nepriličan način napila vode da bi utažila žeđ.[11] Drugi izvori istu tu priču kazuju za jednog dečaka po imenu Askalab, za čiju majku kažu da se zvala Mizma.[12]
- Abant, jedan od branilaca Tebe od napada koji su preduzela tzv. Sedmorica protiv Tebe. Poginuo je u bici zajedno sa svoja dva sina, Kidonom i Argom.[13]
- Abant, kentaur, sin Iksionov i Nefelin, koji je prisustvovao svadbi Piritoja i Hipodamije.[14]
- Abant, sin trojanskog proroka Euridamanta; borio se u trojanskom ratu i zajedno sa svojim bratom Polidom pao od Diomedove ruke.[15]
- Abant, takođe branilac Trioje, koga je ubio Stenel.[16]
- Abant je ime dvojice Enejinih pratilaca u Vergilijevoj Eneidi. Jedan je bio zapovednik broda koji je nastradao u oluji pred kartaginskom obalom, a drugi je bio Etrurac iz Populonije, Enejin saveznik u borbi protiv Rutula i Latina.
- ↑ Higin, Fabulae, 157.
- ↑ Homer, Ilijada, II, 536 sqq; IV, 464 sqq.
- ↑ Apolonije Rođanin, Doživljaji Argonauta, I, 79.
- ↑ Jovan Ceces uz Likofrona, 1034.
- ↑ Stefan Bizantinac, s. v. Athēnai.
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, I, 9, 13.
- ↑ Higin, Fabulae, 157.
- ↑ Pausanija, Opis Helade, I, 43, 5.
- ↑ Ovidije, Metamorfoze, V, 126.
- ↑ Ovidije, Metamorfoze, XIV, 505.
- ↑ Ovidije, Metamorfoze, V, 450.
- ↑ Antonin Liberal, Metamorfoze, 23.
- ↑ Stacije, Tebaida, VII, 647; IX, 758―759.
- ↑ Ovidije, Metamorfoze, XII, 306.
- ↑ Homer, Ilijada, V, 145 aqq.
- ↑ Kvint Smirnjanin, Pad Troje, XI, 81.