Agaja

Agaja ili Agadja^[1] (alternativno i Trudo Agaja ili Trudo Audati) bio je, prema službenom popisu, treći kralj Dahomeja, a vladao je od 1718. do svoje smrti 1740. godine. Rođen kao Dosu, Agaja je bio mlađi sin kralja Houegbadje te mlađi brat blizanaca Akabe i Hangbè. Nakon što je Akabe 1716. godine umro tokom borbi u dolini rijeke Ouémé, došlo je do vakuuma na vlasti jer je Akabin jedini sin, Agbo Sassa, imao samo deset godina.

Prema suvremenim izvorima, vlast je tada kao regentica preuzela Akabina i Agajina sestra, Hangbè, kao prva i jedina žena u na čelu Dahomeja. Tokom 1718. godine je došlo do sukoba oko nasljeđivanja iz kojeg je kao pobjednik izašao Agaja, a ne Agbo Sassa; regentica Hangbè je navodno bila toliko bijesna odlukom dahomejskog plemstva (i navodnim pogubljenjem Agba Sasse, iako postoje sporovi je li se to uopće dogodilo), da se svukla pred plemenskim vijećem i prala si genitalije u znak prijezira prema njima.^[2]

Agaja se inicijalno pokazao kao vješt vojskovođa; značajno je proširio teritorij Dahomeja prema jugu, osvojivši Alladu (1724.) i Ouidu (1727.), čime je Dahomej postao središte transatlantske trgovine robljem u Africi; Agajina uloga u trgovini robljem i danas izaziva velike debate među historičarima.^[3] Međutim, tokom sukoba s Oyjom na istoku zemlje, Agaja je došao u nepovoljan položaj te je morao prihvatiti vazalni status Dahomeja u odnosu na jorupsko carstvo. Nakon ovoga, Agaja je nastojao ojačati i konsolidirati svoju poziciju pojačanom centralizacijom kraljevstva (uključujući i godišnje običaje) i gušenjem lokalnih pobuna.

Tokom 1740. godine, Agaja je poginuo u još jednom konfliktu s Oyjom, a naslijedio ga je njegov peti najmlađi sin, Tegbessou, koji je prema predaji dobio tron ispred svoje braće jer je ranije pomogao u zaštiti Dahomeja od Oyja.^[4]

1. ↑ Kraus, Erika; Reid, Felicie (14 January 2018). „Benin (Other Places Travel Guide)”. Other Places Publishing. 
2. ↑ Alpern, Stanley B. (1998). „On the Origins of the Amazons of Dahomey”. History in Africa 25: 9–25. DOI:10.2307/3172178. 
3. ↑ Falola & Warnock 2007: str. 129
4. ↑ Bay 1998: str. 81–83