Abu Nasr Muḥammad ibn Muḥammad Farabi | |
---|---|
Zlatno doba islama | |
persijska filozofija | |
![]() | |
Biografske informacije | |
Rođenje | oko 872. Farab u današnjem Kazahstanu ili Faryab, Veliki Horasan u današnjem Afganistanu |
Smrt | oko 950. Damask |
Filozofija | |
Škola/Tradicija | Islamska filozofija |
Glavni interesi | Metafizika •Logika Politička filozofija •Epistemologija •Muzika •Nauka |
Inspiracija | |
Abu Nasr el Farabi (oko 870 — 950) je bio veliki persijski filozof, naučnik i muzičar. Smatra se drugim učiteljem islamske filozofije (posle Aristotela) i jednim od najvećih islamskih filozofa i naučnika svoga vremena.[1] Bavio se još i kosmologijom, logikom, muzikom, psihologijom i sociologijom.
Al Farabi je u islamskom svetu bio poznat kao vrhunski poznavalac logike. Iscrpno je komentarisao Aristotelove spise iz logike, i razvio Aristotelov opis intelekta. Jedan je od prvih filozofa koji su preneli Aristotelovu logiku u islamski svet.[1] Prema mišljenju mnogih istraživača, Farabi je utemeljivač islamske filozofije, s obzirom na to da je prvi predstavio potpuno samostalnu filozofsku školu.[2]
Takođe pokazuje uticaj neoplatonizma — smatra da je stvaranje emanacija, a tela u prostoru slika duše sveta.[3]
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu Kratka istorija islamske filozofije