albanski jezik |
---|
|
Države | Albanija, Crna Gora, Kosovo, Grčka, Italija, Sjeverna Makedonija, Srbija, Turska |
---|
Broj govornika | 7,500,000 (2018) |
---|
Jezična porodica | indoevropski jezici
|
---|
Rani oblik | |
---|
Dijalekti | gegijski toskijski arbereški arvanitski gornorečki arbanaški istarski† |
---|
Pismo | latinica (abeceda) |
---|
|
Službeni | Albanija Kosovo Sjeverna Makedonija Crna Gora |
---|
Priznat manjinski jezik | Italija Hrvatska Srbija Rumunjska |
---|
Regulator | Albanska akademija znanosti Kosovska akademija znanosti i umjetnosti |
---|
|
ISO 639-1 | sq |
---|
ISO 639-2 | alb (B)
sqi (T) |
---|
ISO 639-3 | sqi – inkluzivni kod Individualni kodovi:
aae – arbereški
aat – arvanitski
aln – gegijski
als – toskijski |
---|
Glottolog | alba1267 [1] |
---|
Mapa albanskih dijalekata |
Ovaj članak sadrži IPA fonetske simbole. Bez adekvatne softverske podrške, mogli biste vidjeti upitnike, kutijice ili druge simole umjesto Unicode znakova. Za vodič kroz IPA simbole, pogledajte Pomoć:IPA. |
Albanski jezik (gjuha shqipe) indoeuropski je jezik kojim govore Albanci na Balkanskom poluotoku i pripadnici albanske dijaspore u Americi, Europi i Oceaniji.[2][3] S oko 7,5 milijuna govornika,[2] albanski čini neovisnu granu unutar indoeuropske jezične porodice i nije usko povezan s bilo kojim drugim jezikom.
Prvi put potvrđen u 15. stoljeću, albanski predstavlja posljednju indoeuropsku jezičnu granu koja se pojavila u zabilježenim zapisima. To je jedan od razloga zašto je njegovo još uvijek nepoznato porijeklo već dugo predmet rasprave među lingvistima i povjesničarima. Albanski se smatra potomkom jednog od paleobalkanskih jezika u antici. Više iz povijesnih i geografskih nego specifično lingvističkih razloga, razni moderni povjesničari i lingvisti vjeruju da albanski jezik možda potječe od nekog južnog ilirskog dijalekta koji se u klasičnom dobu govorio u gotovo istoj regiji.[6] Prema drugim hipotezama, albanski možda potječe od tračkog ili dakijsko-mezijskog, drugih drevnih jezika koji su se govorili istočno od ilirskih oblasti.[7] O tim se jezicima ne zna dovoljno da bi se te teze mogle potpuno dokazati ili opovrgnuti.[8]
Dva glavna albanska dijalekta, gegijski i toskijski, prvenstveno se razlikuju u fonologiji i međusobno su razumljivi,[9][10] pri čemu se gegijski govori sjeverno, a toskijski južno od rijeke Škumbina.[9] Njihove karakteristike[11] u odrazu kako domaćih riječi tako i posuđenica ukazuju na dijalektalni raskol koji se dogodio nakon pokrštavanja regije (4. stoljeće nove ere) i u vrijeme slavenskih seoba na Balkan,[12][13] pri čemu je povijesnu granicu između gegijskog i toskijskog činila rijeka Škumbin,[14] koja je prelazila preko tzv. Jirečekove linije.[15][16] Standardni albanski jezik standardizirani je oblik govornog albanskog jezika zasnovan na toskijskom dijalektu. Zvanični je jezik Albanije i Kosova, ima status jednog od službenih jezika u Sjevernoj Makedoniji, kao i manjinskog jezika u Italiji, Crnoj Gori, Rumunjskoj i Srbiji.
Stoljetne zajednice koje govore albanskim dijalektima mogu se naći raštrkane u Hrvatskoj (Arbanasi), Grčkoj (Arvaniti i neke zajednice u Epiru, zapadnoj Makedoniji i zapadnoj Trakiji),[17] Italiji (Arbereši),[18] kao i u Rumunjskoj, Turskoj i Ukrajini.[19] Dvije varijante toskijskog dijalekta, arvanitski u Grčkoj i arbereški u južnoj Italiji, sačuvale su neke arhaične elemente jezika.
Etnički Albanci imaju veliku dijasporu, od kojih su se mnogi odavno asimilirali u različite kulture i zajednice. Zbog toga, broj govornika albanskog jezika ne odgovara ukupnoj etničkoj albanskoj populaciji, jer se mnogi etnički Albanci mogu identificirati kao Albanci, ali ne moraju govoriti albanski jezik.[21][22][23]
- ↑ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin, ur. (2017). „Albanian”. Glottolog 3.0. Jena, Germany: Max Planck Institute for the Science of Human History.
- ↑ 2,0 2,1 Klein, Jared; Brian, Joseph; Fritz, Matthias (2018). Handbook of Comparative and Historical Indo-European Linguistics. Walter de Gruyter. str. 1800. ISBN 9783110542431.
- ↑ Fatjona Mejdini (3.5.2013). „Albania Aims to Register its Huge Diaspora”. Balkan Insight. Pristupljeno 17.1.2017.
- ↑ Ceka, Neritan (2005), The Illyrians to the Albanians, Publ. House Migjeni, ISBN 99943-672-2-6 [mrtav link];
- Thunmann, Johannes E. "Untersuchungen uber die Geschichte der Oslichen Europaischen Volger". Teil, Leipzig, 1774;
- V. Malcolm, Noel. Origins: Serbs, Vlachs, and Albanians; Malcolm je mišljenja da je albanski jezik bio ilirski dijalekt sačuvan u Dardaniji, a zatim je (ponovno?) osvojio albansku nizinu;
- Fortson, Benjamin W., Indo-European language and culture: an introduction (5th ed., illustrated), Wiley-Blackwell, 2004 ISBN 1-4051-0316-7, ISBN 978-1-4051-0316-9;
- Stipčević, Aleksandar. Iliri (2. izd.). Zagreb, 1989;
- NGL Hammond, "The Relations of Illyrian Albania with the Greeks and the Romans". U: Perspectives on Albania, ur. Tom Winnifrith, St. Martin's Press, New York 1992;
- Encyclopedia of Indo-European culture By J. P. Mallory, Douglas Q. Adams Edition: illustrated Published by Taylor & Francis, 1997 ISBN 1-884964-98-2, ISBN 978-1-884964-98-5.
- ↑ Villar, Francisco (1996) (es). Los indoeuropeos y los orígenes de Europa. Madrid: Gredos. str. 313–314, 316. ISBN 84-249-1787-1.
- ↑ Mallory & Adams 1997: str. 9; Fortson 2004
- ↑ 9,0 9,1 Demiraj, B.; Esposito, A. (2009). „Albanian”. u: Brown, Keith; Ogilvie, Sarah. Concise Encyclopedia of Languages of the World. Elsevier. str. 23. ISBN 978-0-08-087774-7.
- ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu Fortson390
- ↑ "U toskijskom /a/ ispred nazala postao je srednji samoglasnik (shwa), a intervokalsko /n/ postalo je /r/. Ove dvije glasovne promjene utjecale su samo na predslavenski sloj albanskog leksika, tj. na izvorne riječi i posuđenice iz grčkog i latinskog jezika" (str. 23)": Concise Encyclopedia of Languages of the World By Keith Brown, Sarah Ogilvie Contributor Keith Brown, Sarah Ogilvie Edition: illustrated Published by Elsevier, 2008 ISBN 0-08-087774-5, ISBN 978-0-08-087774-7
- ↑ Douglas Q. Adams (januar 1997). Encyclopedia of Indo-European Culture. Taylor & Francis. str. 9, 11. ISBN 978-1-884964-98-5. »Grčke i latinske posuđenice pretrpjele su većinu dalekosežnih fonoloških promjena koje su tako promijenile oblik naslijeđenih riječi,све покрали појма о животу немају козојебци
dok slavenske i turske posuđenice ne pokazuju te promjene. Stoga je albanski jezik morao steći veći dio svog današnjeg oblika do trenutka kada su Slaveni došli na Balkan u 5. i 6. stoljeću nove ere [...] Posuđenice iz grčkog i latinskog jezika datiraju još iz stare ere [...] Čak i vrlo uobičajene riječi kao što su mik "prijatelj" (<lat. amicus) ili këndoj "pjevati" (<lat. cantare) potječu iz latinskog i svjedoče o širokom miješanju predalbanskih i balkanskih govornika latinskog tijekom rimskog razdoblja, otprilike od 2. stoljeća pne. do petog stoljeća nove ere.«
- ↑ "Dijalekatski se raskol na gegijski i toskijski dogodio u neko vrijeme nakon što se ova regija pokrstila u 4. stoljeću nove ere; kršćanske latinske posuđenice pokazuju toskijski rotacizam, kao što je toskijsko murgu "redovnik" (gegijski: mungu) od lat. monachus" (str. 392); Indo-European language and culture: an introduction By Benjamin W. Fortson Edition: 5, illustrated Published by Wiley-Blackwell, 2004 ISBN 1-4051-0316-7, ISBN 978-1-4051-0316-9
- ↑ "Rijeka Škumbin u središnjoj Albaniji povijesno čini granicu između ta dva dijalekta, pri čemu stanovništvo na sjeveru govori varijantama gegijskog, a na jugu varijantama toskijskog dijalekta" (str. 23) Concise Encyclopedia of Languages of the World By Keith Brown, Sarah Ogilvie Contributor Keith Brown, Sarah Ogilvie Edition: illustrated Published by Elsevier,2008 ISBN 0-08-087774-5, ISBN 978-0-08-087774-7
- ↑ Orel, Vladimir E. (1998). Albanian Etymological Dictionary. Leiden: Brill. ISBN 9004110240.
- ↑ V. i Hamp (1963): "Izoglosa je jasna u svim dijalektima koje sam proučavao, a koji obuhvaćaju gotovo sve moguće tipove. Mora biti relativno stara, odnosno potjecati iz post-rimskog vremena u 1. mileniju. Kao pretpostavka, čini se mogućim da ova izoglosa odražava širenje govornog područja, nakon naseljavanja Albanaca na približno njihovo sadašnje mjesto, tako da je govorno područje bilo presjeklo Jirečekovu liniju".
- ↑ Euromosaic project (2006). „L'arvanite/albanais en Grèce” (fr). Brussels: European Commission. Pristupljeno 5.12.2016.
- ↑ „Archived copy”. Arhivirano iz originala na datum 21.1.2012. Pristupljeno 2.1.2012.
- ↑ „Robert Elsie”. The Albanian Language. 25.11.1972. Pristupljeno 17.1.2017.
- ↑ Mai, Nicola. "The Albanian diaspora-in-the-making: media, migration and social exclusion." Journal of Ethnic and Migration Studies 31, no. 3 (2005): 543-561.
- ↑ de Rapper, Gilles. "Albanians facing the Ottoman past: the case of the Albanian diaspora in Turkey." (2005).
- ↑ Gkaintartzi, Anastasia, Aspasia Chatzidaki, and Roula Tsokalidou. "Albanian parents and the Greek educational context: Who is willing to fight for the home language?." International Multilingual Research Journal 8, no. 4 (2014): 291-308.