Back Albert Camus Afrikaans Albert Camus ALS አልቤር ካሚው Amharic Albert Camus AN ألبير كامو Arabic البير كامو ARZ এলবাৰ্ট কেমু Assamese Albert Camus AST Albert Camus AVK Albert Camus Aymara
 Albert Camus | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 7. 11. 1913. Dréan, Alžir(tada  Mondovi, Algérie) |
| Smrt | 4. 1. 1960. (dob: 46) Villeblevin, Francuska |
| Supružnik | Simone Hié (razvod) Francine Faure |
| Obrazovanje | |
| Alma mater | Sveučilište u Algiersu |
| Zanimanje | pisac, novinar, filozof |
| Opus | |
| Književni pravac | kasni modernizam (teorija apsurda) |
| Književne vrste | proza, drama |
| Jezik | francuski |
| Znamenita djela | |
Albert Camus (Mondovi, 7. studenoga 1913 – Villeblevin, 4. siječnja 1960) bio je francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Poznat je po svom karakterističnom stilu pisanja i tematikama svojih djela. Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je "u svemu znala naći pravu mjeru".
Iako je često vezan i uz egzistencijalizam, Camus je odbijao taj pridjev. No, u drugu ruku, Camus u svom eseju Pobunjeni čovjek piše da se cijeli svoj život borio protiv filozofije nihilizma. Njegova religioznost također je bila česta tema, a on je sam u jednoj od svojih knjiga napisao: Ne vjerujem u boga "i" nisam ateist.
Godine 1949. Camus je, prema knjizi Albert Camus, une vie Olivera Todda, unutar Pokreta Revolucionarne unije osnovao Skupinu za međunarodne veze koja se protivila ateističkim i komunističkim tendencijama Bretonovog nadrealizma. Kada mu je 1957. uručena Nobelova nagrada, Camus je bio drugi najmlađi primatelj (nakon Rudyarda Kiplinga), prvi primatelj rođen u Africi, a nakon njegove smrti postao je Nobelovac koji je nakon dobivanja nagrade najkraće živio (samo 3 godine). Kada je tijekom ceremonije dodjele u Stockholmu držao govor, izjavio je: Smatram da je nagradu trebao dobiti Malraux. Kada je to čuo sam Malraux, odvratio je: Camusova izjava služi nam obojici na čast.[1]
Camus je preferirao da se na njega gledao kao na čovjeka i kao na mislioca, a ne kao na pripadnika neke škole ili ideologije. Ljudi su mu bili draži od ideja. U jednom intervjuu iz 1945., Camus je odbio bilo kakvu povezanost s ijednom ideologijom:
Ne, nisam egzistencijalist. Sartre i ja se uvijek čudimo kad vidimo naša imena povezana...[2]
- ↑ Albert Camus: Kuga, SysPrint, Lektira dostupna svima; str. 20
- ↑ Les Nouvelles litteraires, 15. studenog 1945.