Anastasia | |
---|---|
![]() kino-poster | |
Režija | Anatole Litvak |
Producent | Buddy Adler |
Scenario | Guy Bolton Arthur Laurents |
Predložak | Anastasia; autor: Marcelle Maurette |
Uloge | Ingrid Bergman Yul Brynner Helen Hayes |
Muzika | Alfred Newman |
Fotografija | Jack Hildyard |
Montaža | Bert Bates |
Distribucija | 20th Century Fox |
Datum(i) premijere | 13. 12. 1956
|
Trajanje | 105 min. |
Zemlja | ![]() |
Jezik | engleski francuski |
Budžet | 3,520.000 $[1] |
Bruto prihod | 5 mil. $ (procjene za SAD i Kanadu)[2] |
Anastasia je američki igrani film snimljen 1956. u režiji Anatolea Litvaka. Po žanru je drama i predstavlja adaptaciju istoimenog teatarskog komada Marcelle Maurette, koji je, pak, inspiraciju pronašao u stvarnim događajima vezanim uz slučaj Anne Anderson. Naslovni lik, koji tumači Ingrid Bergman, je žena koja pati od amnezije, a koju u Parizu 1920-ih ruski emigrantski general (čiji lik tumači Yul Brynner) nastoji predstaviti kao princezu Anastasiju koja je čudesno preživjela masakr carske porodice za vrijeme Revolucije. Radnja prikazuje kako je generalov stvarni cilj "očistiti" bankovne račune Anastazijinog ubijenog oca, cara Nikolaja II, ali kako tome ozbiljnu prepreku predstavlja Nikolajeva majka Marija Fjodorovna (čiji lik tumači Helen Hayes), koja nastoji doznati da li je "Anastazija" uistinu njena unuka ili ne.
Anastasia je snimana u vrijeme kada je još trajao višedecenijski sudski proces kojim se nastojalo utvrditi identitet Anne Anderson, odnosno veliki dio javnosti još uvijek vjerovao kako je ona uistinu ruska princeza. Film to pitanje ostavlja otvorenim, ali implicitno sugerira kako je Anna ipak Anastazija. Za Ingrid Bergman je, pak, film predstavljao veliki povratak u Hollywood nakon višegodišnjeg izgnanstva izazvanih skandaloznom vezom i brakom sa Robertom Rossellinijem. Za svoju je ulogu, pak, nagrađena Oscarom za najbolju glumicu.