Antibirokratska revolucija je izraz kojim se opisuje niz masovnih protesta, kao i uz njih vezanih političkih događaja i procesa kojima su u drugoj polovini 1988. i prvoj polovini 1989. godine srušena partijska i administrativna rukovodstva Vojvodine, Crne Gore i Kosova i zamenjena pristalicama srpskog komunističkog vođe Slobodana Miloševića, čime je SR Srbija stekla 4 od 8 glasova u jugoslovenskoj federaciji i prevlast u Savezu komunista Jugoslavije.[1]
Ti su događaji za svoju neposrednu posledicu imali donošenje amandmana na Ustav SR Srbije 1989. kojima je značajno smanjena autonomija Kosova i Vojvodine koja su dotada uživali u okviru tadašnje SR Srbije, odnosno SFR Jugoslavije. Isti proces je, zbog nagle promene ravnoteže snaga u saveznim organima vlasti, otvorenog korištenja srpskog nacionalizma od strane Miloševića i njegovih pristalica, pretnji da bi se isti "recepti" mogli koristiti na druge druge republike, kao i mlakih reakcija saveznih organa vlasti na te događaje, doveli do tada nezapamćenih pogoršanja odnosa među republikama, naglog jačanja ekstremnog nacionalizma u svim sredinama, kao i ustavne krize čiji će krajni rezultat biti nasilni raspad Jugoslavije.[2][3][4]
Obeležja antibirokratske revolucije su organizovana masovna okupljanja koja su prikazivana kao spontana, sa parolama koje su najavljivale naredne akcije političke vrhuške, i instrumentalizacija medija, pre svega dnevnika Politika.[2] Antibirokratska revolucija je predstavljala raskid komunističkim shvatanjem politike, pre svega sa odnosom prema nacionalizmu. Milošević je socijalnu terminologiju zamenio nacionalnom, a umesto radničke klase na političku scenu stupa nacija.[2]
Ovi događaji se smatraju nekom vrstom puča, odnosno državnog udara, kojim je srušena zakonita vlast.[5]
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu Antibirokratska revolucija