Apostoli

Apostol (grč. απόστολος apostolos - poslanik, izaslanik; grč. apo "od" + stellein "slati") je naziv nadjenut dvanaestorici Kristovih učenika koje je on poslao da šire njegovo učenje propovijedajući evanđelje i čineći "znakove" u njegovo ime.

Po redu izbora, "ovo su imena dvanaestorice: Andrija i njegov brat Šimun zvani Petar; Jakov Zebedejev (stariji) i brat mu Ivan; Filip i Bartolomej; Toma i Matej, carinik; Jakov Alfejev (mlađi) i Juda Tadej; Šimun Kanaanac (Kananej) i Juda Iskariotski (Iškanotski), koji ga izdade" (Mt 10, 2-4). Kako se Juda Iskariotski nakon izdaje objesio, apostoli su kockom u svoj zbor pribrojili Matiju.

Među najbližim Isusovim učenicima je bilo i onih koji ne spadaju u apostole, poput Jakova Pravednog i Marije Magdalene. Jakov nije bio apostol (poslanik), jer nije nigde odaslat da širi evanđelje, već je ostao u Jeruzalemu kao glava crkve. Iako je Marija stalno bila uz Isusa, novi zavjet ju ne ubroja među apostole, ali nekanonska djela je pominju kao apostola koji nadmašuje sve ostale.^[1] Takođe, od četvorice evanđelista (koji se smatraju autorima evanđelja) dvojica su bili apostoli: Matej i Ivan, dok druga dvojica Marko i Luka, nisu.

U pravovernoj hrišćanskoj tradiciji od apostola se najviše slave Petar i Pavle (koji nije bio među dvanaestoricom). S druge strane, u ranohrišćanskim apokrifnim spisima se kao uzori često navode Marija, Matej, Filip i Toma.^[1][2]

1. ↑ ^{1,0 1,1} Dijalog Spasiteljev 139.12—13, u: NHL 325.
2. ↑ Clemens Alexandrinus, Stromata 4.71 i dalje.