Apoteoza (starogrčki: ἀποθέωσις, latinski: ăpŏthĕōsis = "pretvaranje u boga") ili deifikacija (od lat. dĕĭfĭco = "učiniti bogom") termin je kojim se označava uzdizanje čoveka među bogove. U mitologijama drevnih naroda, npr. Asiraca, Egipćana, Persijanaca, Grka i Rimljana, često se sreće apoteoza mitskih osnivača gradova i zemalja, koji se, u okviru kulta heroja, smatraju besmrtnim, prinose im se žrtve i ukazuju druge božanske počasti. Među najpoznatijim primerima u klasičnoj antici jesu Herakle i Romul.[1]