Ataraksija (grčki: αταραξία, od negativnog prefiksa a i tarachê - uznemirenost, smetnja) je starogrčki filozofski pojam koji znači neuznemirenost ili spokoj, odnosno stanje unutrašnje ravnoteže koju karakteriše sloboda od nevolja i briga.
Spokoj je kao ideal u starogrčku filozofiju uveo Piron, verovatno pod uticajem budizma.[1] Prema Pironu, spokoj je pravi cilj filozofije, tj. žudnje za mudrošću, a mudrac je onaj koji je postigao duševni mir, a ne spoznaju svijeta. Budizam takođe naglašava spokoj kao temeljnu vrlinu mudraca.
Ataraksija osobiti značaj dobiva kod grčkih filozofa u razdoblju helenizma, kada postaje ideal mudrih ljudi.[2] Postizanje ataraksije uobičajen je cilj za pironizam, epikurejstvo i stoicizam, ali mentalne prepreke koje sprečavaju čoveka da postigne spokoj razlikuju se među filozofijama, i svaka ima svoje razumevanje kako to postići.