Baraminologija

Baraminologija je kreacionistički taksonomski sistem koji klasifikuje životinje u grupe pod nazivom "stvorene vrste" ili "baramini", prema navodima iz Knjige postanja i drugih delova Biblije. Cilj baraminologije je da pruži alternativu Lineovoj taksonomiji i reši problem biblijski literalista: kako je moguće staviti po dva pripadnika svih vrsta u Nojevu barku, pošto preko milion danas poznatih životinjskih vrsta ne bi moglo stati ni preživeti na bilo kakvom brodu. Baraminologija zastupa stav da se ove vrste ne mogu ukrštati i da nemaju evolucione veze sa jedne sa drugima.[1] Razvila se kao ogranak naučnog kreacionizma tookom 1990ih od strane kreacionista kao što su Volter Rimajn i Karl Vajs.

Baraminologiju naučna zajednica smatra pseudonaukom[2][3][4][5], pošto je dokaz za zajedničke pretke svih vrsta života opštenaučno prihvaćen. Sistem za predstavljanje biološke raznovrsnosti oji je široko primenje u modernoj biologiji je zasnovan na evolutivnim vezama koje su određeno kladistitikom i drugim filogenetskim metodama.[6] Predložena filogenija organizama je hipoteza koje se objektivno može proveriti.[7]

  1. Wood, Wise, Sanders, and Doran, A Refined Baramin Concept
  2. "creation science is in fact not science and should not be presented as such in science classes." (Note that baraminology is a type of creation science.) The National Academies (1999). „Science and Creationism: A View from the National Academy of Sciences, Second Edition”. National Academy Press. Pristupljeno 7. 12. 2008. 
  3. "the NAS states unequivocally that creationism has no place in any science curriculum at any level." http://www.nationalacademies.org/evolution/
  4. Statements from Scientific and Scholarly Organizations. Arhivirano 2008-03-28 na Wayback Machine-u National Center for Science Education. Retrieved on April 1, 2008.
  5. DOI:10.1007/s12052-007-0006-7
    This citation will be automatically completed in the next few minutes. You can jump the queue or expand by hand
  6. O'hara, Robert (1993). „Systematic generalization, historical fate, and the species problem”. Systematic Biology 42 (3): 231-246. 
  7. [1]

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne