Barnabina ili Varnavina poslanica (grčki: Επιστολή Βαρνάβα, hebrejski: איגרת בארנבס) je poslanica iz ranog hrišćanstva koja je pripisivana Varnavi.
Poslanica oštro osuđuje judaizam, između ostalog zbog prinošenja životinjskih žrtvi, nerazumevanja Mojsijevog zakona, smisla Hrama i mnogih drugih grešaka koje su Jevreji pravili zbog nesagledavanja i poricanja Božije volje. Judejske rukopise tumači ezoterijski. U Starom zavetu nalazi brojne elemente koji opravdavaju hrišćanstvo, a osuđuju judaizam.
Svrha spisa je priopćavanje »savršenog znanja« (gnose) naslovnicima (Barn. 1, 5). Ta savršena gnoza se prvenstveno sastoji u ispravnom shvaćanju Starog Zavjeta. Temeljna ideja je da Židovi uopće nisu ispravno shvaćali svoje spise, jer su ih shvaćali materijalno, a trebalo je duhovno. Njih je prevario »zli anđeo« (Barn. 9, 4) da doslovno shvate propise o obrezanju, žrtvama, zabranjenim životinjama i slično, kako nije trebalo: zato Savez nije kod njih, nego kod kršćana.
Nije verovatno da je autor Barnaba. Verovatno je pravi autor neki aleksandrijski hrišćanin, a delo napisano između 70. i 100. g.[1]