Brod ili lađa (od latinskog: navis=brod) je centralni prilaz oltaru u kršćanskim crkvama, dakle element crkvene arhitekture.[1]
Izraz je vjerojatno nastao zbog sličnosti građe brodskog trupa sa građom svoda crkvenog broda, pomoću rebara.[1] Crkveni brod, bio on romanički, gotički ili klasicistički, prostire se od ulaza koji može imati odvojeno predvorje – narteks do oltara, a sa strane mu se nalaze niži bočni brodovi odvojeni od glavnog broda arkadama. Puno crkava obično ima po dva bočna broda, pa ih zovemo trobrodnim, rijeđe su crkve sa pet brodova i više brodova.
Iako se današnjem posjetitelju brod čini glavnim dijelom neke romaničke ili gotičke crkve, dakle dijelom koji je prvi izgrađen, to zapravo nije bilo tako. Crkve su se gradile u etapama, ovisno o novcu i prilikama, gradnja bi počinjala od liturgijski bitnog oltara (svetišta) prema vani, pa su mnoge posvećene prije nego što su im brodovi dovršeni. Mnogi brodovi nisu dovršeni prema početnom nacrtu, pošto se ukus vremenom promijeno, a neki planirani brodovi nisu uopće podignuti.
Visina broda omogućuje prostor za izgradnju prozora, zvan kleristorij, koji se izdizao iznad krovova bočnih brodova. Prozori na brodu davali su osvjetljenje enterijeru, ostavljajući apsidu u relativnoj sjeni.