Dijalog Spasitelja | |
---|---|
Nastanak | 2. vek ili kraj 1. veka |
Mesto | |
Jezik | koptski jezik, verovatno prevod sa grčkog |
Pripisano | |
Izvori | |
Rukopisi | jedini spis u kodeksu III knjižnice Nag Hamadi |
Auditorij | rani hrišćani |
Tematika | razgovor uskrslog Isusa sa Judom, Marijom i Matejom |
Dijalog Spasitelja (lat. Dialogus Salvatoris) je ranohrišćanski apokrifni spis iz 2. vijeka, otkriven u 20. vijeku okviru knjižnice Nag Hamadi.
Radnja se sastoji u razgovoru uskrslog Isusa i učenika. Autor djela se ne navodi u tekstu. Mnoge Isusove izreke imaju paralele u Evanđeljima po Mateju, Luki i Ivanu, a osobito u Tominom evanđelju. Malo je vjerojatno da je autor ovoga djela išta preuzeo iz navedenih spisa; prije je riječ o neovisnim paralelama s izrekama koje nalazimo u Tominom evanđelju i Evanđelju po Ivanu.[1]
Unatoč izrazito gnostičkom opisu iskustva krštenja, Dijalog Spasitelja ne bi se mogao shvatiti kao običan proizvod gnostičke teologije; on prije nalikuje Evanđelje po Ivanu, po nastojanju da nanovo protumači Isusove izreke u kontekstu gnostičke misli.[1]