Dioklecijanovi progoni

The Christian Martyrs' (kršćanski mučenici), djelo slikara Jean-Léon Gérôme (1883.)

Dioklecijanovi progoni, rjeđe (i u kontekstu kasne antike) Veliki progoni, je naziv za posljednje velike progone kršćana od strane vlasti Rimskog Carstva, a koji su se zbili početkom 4. vijeka.

Dioklecijanovi progoni su dobili ime po caru Dioklecijanu, jednom od vladara tadašnje tetrarhije, koji je 303. zajedno sa svojim kolegama Maksimijanom, Galerijem i Konstancijem Klorom izdao niz edikata kojima se pod prijetnjom strogih kazni zahtijeva od kršćanskih vjernika da prakticiraju tradicionalne rimske obrede; kasniji edikti su, pak, bili usmjereni protiv kršćanskog svećenstva te doveli do konfiskacije crkvene imovine i spaljivanja crkvenih knjiga i tekstova.

Progoni su bili različiti po svom intenzitetu u različitim dijelovima Carstva - na zapadu, u Britaniji i Galiji su bili najslabiji, a u istočnim provincijama najžešći. U nekoliko navrata su edikti poništavani, da bi ih formalno ukinuo tek Milanski edikt koga su 313. donijeli carevi Konstantin i Licinije.[1]

  1. Catholic Encyclopedia

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne