Direktna akcija je naziv za politički motivirano djelovanje pojedinaca, grupa ili, rjeđe, vlasti koje svoje ciljeve nastoji ostvariti izvan institucionalnih kanala ili metoda. Direktna akcija uključuje razne nasilne i nenasilne aktivnosti koje za metu imaju pojedince, organizacije ili objekte koje smetaju sudionicima direktne akcije. Nenasilne metode direktne akcije uključuju štrajkove, okupacije radnih mjesta, protestne blokade i ispisivanje grafita. Nasilne metode direktne akcije uključuju sabotaže, vandalizam, fizičke napade i ubistvo. S druge strane, stvaranje grassroots organizacija, sudjelovanje na izborima, diplomacija, pregovori i arbitraža ne predstavljaju direktnu akciju. Mnogi od oblika direktne akcija predstavljaju građanski neposluh, a neke - iako ne sve - predstavljaju krivična djela.
Koncept direktne akcije je stekao popularnost u 20. vijeku zahvaljujući retorici Martina Luthera Kinga i Mohandasa Gandhija koji su nenasilnu revolucionarnu direktnu akciju smatrali najboljom metodom postizanja pozitivnih društvenih promjena.
Sudionici direktne akcije najčešće nastoje:
Direktnu akciju najčešće provode pojedinci i pokreti koji nastoje provesti radikalnu društvenu promjenu. Zbog toga se smatra jednim od ključnih načela autonomističkog pokreta, a promoviraju ga brojni marksistički i anarhistički teoretičari te sindikalistički, anarho-komunistički, insurekcionistički, zeleni anarhistički, marksistički humanistički, anarho-primitivistički i pacifistički pokreti.