Back تآثر كهرضعيف Arabic Электраслабае ўзаемадзеянне Byelorussian Електрослабо взаимодействие Bulgarian Interacció electrofeble Catalan Elektroslabá interakce Czech Электровăйсăр хире-хирĕç вăйăм CV Elektrosvag kraft Danish Elektroschwache Wechselwirkung German Ηλεκτρασθενής αλληλεπίδραση Greek Electroweak interaction English
Elektroslaba teorija je teorija ustanovljena pri pokušajima formulacije konzistentne teorije slabih međudjelovanja (slaba nuklearna sila), po uzoru na kvantnu elektrodinamiku. Konstrukciju takve teorije započeli su u 1960-ima S. L. Glashow, A. Salam i S. Weinberg, temeljeći je na četirima prijenosnicima sile (baždarni bozoni) od kojih su dva nabijena, a dva neutralna. Eksperimentalna potvrda dodatne, neutralne slabe struje, koju ta konstrukcija predviđa, donijela je tim autorima Nobelovu nagradu za fiziku 1979. Za samu matematičku formulaciju te teorije, koja omogućuje i njezinu iscrpnu provjeru pokusima, 1999. dodijeljena je još jedna Nobelova nagrada za fiziku G. ’t Hooftu i M. Veltmanu. [1]