Esperanto | |
---|---|
Esperanto | |
![]() Zastava Esperanta | |
Tvorac | Ludvig Lazar Zamenhof |
Upotreba | internacionalan pomoćni jezik |
Broj korisnika | maternji: 200 do 2000 (1996) Sekundarni jezik: oko 100.000 do 2 miliona |
Veštački jezik | umjetni jezik
|
Prirodni izvori | Vokabular je preuzet iz romanskih i nemačkih jezika; Fonologija preuzeta iz slovenskih jezika |
Službeni status | |
Regulator | Akademija za esperanto |
Jezični kodovi | |
ISO 639-1 | eo |
ISO 639-2 | epo |
ISO 639-3 | epo |
Esperanto (/ˌɛspəˈrɑːntoʊ/;[1] listen ) je logičan i jednostavan međunarodni jezik stvoren da bi olakšao i demokratizirao komunikaciju među ljudima različitih govornih sredina i kultura.[2]
Prvi udžbenik esperanta objavio je 1887. godine u Varšavi poljski liječnik Lazar Ludvig Zamenhof (1859.-1917.) pod pseudonimom "Dr. Esperanto" (liječnik koji se nada) što je kasnije postalo i ime samog jezika.[3][4]
Esperanto nema namjeru zamijeniti postojeće jezike već im biti dopuna.
Govorna zajednica esperanta postoji već više od stotinu godina, a čine ju brojni govornici i simpatizeri okupljeni u tisuće klubova, grupa, udruženja, strukovnih i nacionalnih saveza na svim kontinentima.[5][6][7]
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu EspMov181
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu BahaiEnc368