Ezra (hebrejski: עֶזְרָא, moderni: ʿEzra tiberijski: ʿEzrâ) je bio židovski svećenički pisar koji je vodio 5.000 izraelitskih prognanika iz Babilona u njihovu postojbinu - grad Jeruzalem - godine 459. pne. Ezra je ponovno učvrstio rasijanu židovsku zajednicu na temelju Tore i strogom poštovanju zakona. Prema Hebrejskoj Bibliji, Ezra je suzbio opasnost po židovski identitet koji su predstavljali brakovi Židova i ne-Židova te ustanovio konačno čitanje Tore.[1][2] Prema židovskoj tradiciji Ezra je zaključio treći dio hebrejskog kanona (hebr. ketuvim - Spisi) pišući knjige Ezra, Nehemija i 1.+2. Ljetopisa. On je i taj koji je zaključio kanon kao poglavar vrhovne sinagoge, i, uz puno rada na redakciji, svrstao knjige Biblije u njihov sadašnji (hebrejski) redoslijed. Ezra se zbog toga duboko poštuje u židovskoj tradiciji. Njegovo poznavanje Tore se smatralo istovjetnim Mojsijevom.[3] Kao Mosije, Enoh i David, i Ezra je dobio počasni naslov "pisar" te se vodi kao עזרא הסופר, ili "Ezra pisar" u židovskoj tradiciji.[4]
Iako se izričito ne spominje u Kuranu među prorocima, neki muslimanski naučnici ga, na osnovu pojedinih islamskih tradicija, navode kao proroka.[5][6]