Gone to Earth The Wild Heart | |
---|---|
![]() originalni britanski poster | |
Režija | Michael Powell Emeric Pressburger Rouben Mamoulian (dodatne scene u The Wild Heart) |
Producent | Michael Powell Emeric Pressburger David O. Selznick (van špice) |
Scenario | Michael Powell Emeric Pressburger Rouben Mamoulian (dodatne scene u The Wild Heart, van špice)[1] |
Predložak | Gone to Earth; autor: Mary Webb |
Naracija | Joseph Cotten (u The Wild Heart) |
Uloge | Jennifer Jones David Farrar Cyril Cusack |
Muzika | Brian Easdale |
Fotografija | Christopher Challis |
Montaža | Reginald Mills |
Studio | London Films |
Distribucija | British Lion Films (UK) Selznick International Pictures (SAD) RKO Radio Pictures (The Wild Heat) |
Datum(i) premijere | 1950
7. 1952 (The Wild Heart)
|
Trajanje | 110 min. 82 min. (The Wild Heart) |
Zemlja | ![]() ![]() |
Jezik | engleski |
Bruto prihod | 110.000 £ (UK)[2] |
Gone to Earth je britansko-američki film snimljen 1950. u režiji Michaela Powella i Emerica Pressburgera. Po žanru je melodrama, a predstavlja adaptaciju istoimenog romana Mary Webb. Protagonistica, čiji lik tumači Jennifer Jones, je lijepa, ali ekscentrična ciganka koja 1890-ih u ruralnoj Engleskoj nalazi daleko više ljubavi i prijateljstva među šumskim životinjama nego među ljudima. Radnja prikazuje kako na kraju ipak završi u braku sa lokalnim svećenikom (koga tumači Cyril Cusack), a potom počne ljubavnu vezu sa zemljoposjednikom (čiji lik tumači David Farrar, i koja će završiti tragedijom. Film je sufinancirao američki producent David O. Selznick, inače suprug Jennifer Jones. Tokom snimanja, koje je obavljeno u Britaniji, je Powellu i Pressburgeru iz Amerike slao detaljna upustva kako treba snimiti svaku pojedinačnu scenu, a što su njih dvojica uglavnom ignorirala. Selznick je na kraju, kada je vidio konačni rezultat, odlučio film isjeći i premontirati, odnosno nadosnimiti scene u režiji Roubena Mamouliana, uključujući naraciju Josepha Cottena. Ta se verzija pojavila pod naslovom The Wild Heart (sh. Divlje srce) i bila je negativno dočekana od kritike. Originalna je verzija postala dostupna tek 1985. godine, a nakon čega je hvaljena od strane britanske kritike.