Hendrik Antoon Lorentz

Hendrik Antoon Lorentz

Rođenje 18. srpnja 1853.
Arnhem, Gelderland, Nizozemska
Smrt 4. veljače 1928.
Haarlem, Sjeverna Nizozemska, Nizozemska
Državljanstvo Nizozemac
Polje Fizika
Institucija Sveučilište u Leidenu
Alma mater Sveučilište u Leidenu
Akademski mentor Pieter Rijke
Poznat po Lorentzove transformacije,
Lorentzov faktor,
Lorentzov plin,
Lorentzov triplet,
Lorentzova sila,
Lorentzov broj
Lorentzov model
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1902.)
Copleyeva medalja (1918.)

Hendrik Antoon Lorentz (Arnheim, 18.7. 1853. - Haarlem, 4.2. 1928.), nizozemski teorijski fizičar. U svojim radovima objasnio je gotovo sve elektromagnetske pojave poznate u to doba.

Proučavao je pojave kod naelektriziranih tijela u gibanju i postavio osnovu za teoriju relativnosti. Prvi je izračunao širenje interferencijskih maksimuma kod difrakcije svjetlosti u kristalima (Lorentzov faktor). Proučavao je binarne plinove u kojih je masa molekula jednog plina mnogo veća od mase od mase molekula drugog plina (Lorentzov plin) i rezultate primjenio na teoriju elektrona u metalu. Godine 1902. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku s Pieterom Zeemanom s kojim je otkrio i na osnovi klasične teorije prvi proračunao cijepanje singletnih spektralnih linija u tri komponenete (Lorentzov triplet) u vanjskom magnetskom polju (normalni Zeemanov efekt).

Bio je sveučilišni profesor u Leidenu te direktor istraživačkog instituta u Haarlemu.


From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne