Hendrik Antoon Lorentz | |
Rođenje | 18. srpnja 1853. Arnhem, Gelderland, Nizozemska |
---|---|
Smrt | 4. veljače 1928. Haarlem, Sjeverna Nizozemska, Nizozemska |
Državljanstvo | Nizozemac |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište u Leidenu |
Alma mater | Sveučilište u Leidenu |
Akademski mentor | Pieter Rijke |
Poznat po | Lorentzove transformacije, Lorentzov faktor, Lorentzov plin, Lorentzov triplet, Lorentzova sila, Lorentzov broj Lorentzov model |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1902.) Copleyeva medalja (1918.) |
Hendrik Antoon Lorentz (Arnheim, 18.7. 1853. - Haarlem, 4.2. 1928.), nizozemski teorijski fizičar. U svojim radovima objasnio je gotovo sve elektromagnetske pojave poznate u to doba.
Proučavao je pojave kod naelektriziranih tijela u gibanju i postavio osnovu za teoriju relativnosti. Prvi je izračunao širenje interferencijskih maksimuma kod difrakcije svjetlosti u kristalima (Lorentzov faktor). Proučavao je binarne plinove u kojih je masa molekula jednog plina mnogo veća od mase od mase molekula drugog plina (Lorentzov plin) i rezultate primjenio na teoriju elektrona u metalu. Godine 1902. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku s Pieterom Zeemanom s kojim je otkrio i na osnovi klasične teorije prvi proračunao cijepanje singletnih spektralnih linija u tri komponenete (Lorentzov triplet) u vanjskom magnetskom polju (normalni Zeemanov efekt).
Bio je sveučilišni profesor u Leidenu te direktor istraživačkog instituta u Haarlemu.