![]() | |||
![]() | |||
(IUPAC) ime | |||
---|---|---|---|
pogledajte Struktura heparina | |||
Klinički podaci | |||
AHFS/Drugs.com | Monografija | ||
Identifikatori | |||
CAS broj | 9005-49-6 | ||
ATC kod | B01AB01 C05BA03 S01XA14 | ||
PubChem[1][2] | 772 | ||
DrugBank | DB01109 | ||
ChemSpider[3] | 17216115 | ||
UNII | T2410KM04A ![]() | ||
ChEMBL[4] | CHEMBL526514 ![]() | ||
Hemijski podaci | |||
Formula | C12H19NO20S3 | ||
Mol. masa | 12000–15000 g/mol | ||
| |||
Farmakokinetički podaci | |||
Bioraspoloživost | nil | ||
Metabolizam | hepatički | ||
Poluvreme eliminacije | 1.5 h | ||
Izlučivanje | ? | ||
Farmakoinformacioni podaci | |||
Trudnoća | ? | ||
Pravni status | ? | ||
Način primene | i.v., s.c. |
Heparin (od antičkog grčkog ηπαρ (hepar), jetra), takođe poznat kao nefrakcionisani heparin, je visokosulfatisani glikozaminoglikan, koji je u širokoj upotrebi kao ubrizgavajući antikoagulant. On ima veoma visoku gustinu negativnog naelektrisanja.[5] On se takođe koristi za formiranje unutrašnjeg antikoagulantne površine na raznim eksperimentalnim i medicinskim uređajima kao što su epruvete i mašine za renalnu dijalizu.
Mada se koristi u medicini za antikoagulaciju, njegova prava fiziološka uloga u telu nija jasna. Antikoagulacija krvi se postiže uglavnom heparan sulfatom, proteoglikanom izvedenim iz endotelnih ćelija.[6] Heparin se obično skladišti unutar sekretornih granula mast ćelija i oslobađa se samo u vaskulaturu na mestima povrede tkiva. Pretpostavlja se da je umesto antikoagulacije, glavna svrha heparina je odbrana takvih mesta od invazije bakterija i drugih stranih materijala.[7] U prilog ovoj pretpostavci ide činjenica, da je on je konzerviran kod brojnih i veoma različitih vrsta, među kojima su i bezkičmenjaci koji nemaju sličan krvni koagulacioni sistem.