Back Renaixement flamenc Catalan Ολλανδική και φλαμανδική Αναγεννησιακή ζωγραφική Greek Dutch and Flemish Renaissance painting English Renacimiento flamenco Spanish Renaissance flamande French Pieno Rinascimento fiammingo e olandese Italian Renascimento flamengo Portuguese Nizozemsko in flamsko renesančno slikarstvo Slovenian จิตรกรรมสมัยฟื้นฟูศิลปวิทยาแบบดัตช์และเฟลมิช Thai Hollanda ve Flaman Rönesans resmi Turkish
Holandsko i flamansko renesansno slikarstvo predstavlja odgovor Nizozemskih iz 16. vijeka na talijansku renesansnu umjetnost. Ti umjetnici, koji obuhvataju sve od antwerpskih manirista i Hieronymusa Boscha na početku 16. vijeka do kasnih sjevernoevropskih manirista kao što su Hendrik Goltzius i Joachim Wtewael na kraju, upotrebljavali su i novije inovacije talijanskog slikarstva i lokalne tradicije ranih nizozemskih slikara. Antwerp je bio najvažniji umjetnički centar u toj regiji. Mnogi umjetnici radili su za evropske dvorove, uključujući Boscha, čije su fantastične slike imale dugotrajnu ostavštinu. Jan Mabuse, Maarten van Heemskerck i Frans Floris bili su vrlo važni u prihvatanju talijanskih modela i njihovoj inkorporaciji u svoj vlastiti umjetnički jezik. Pieter Brueghel Stariji, sa Boschem kao jedinim umjetnikom iz perioda koji je ostao široko prepoznatljiv, možda se čini netipičnim, ali su zapravo njegove mnogobrojne inovacije vukle korijen iz plodne umjetničke scene u Antwerpu.
Holandski i flamanski slikari također su bili vrlo važni u osnivanju novih predmeta kao što su slikanje pejzaža i žanrovsko slikarstvo. Joachim Patinir je, na primjer, igrao važnu ulogu u razvoju pejzažnog slikarstva, izumivši kompozicijski tip pejzaža svijeta, kojeg je usavršio Pieter Bruegel Stariji koji je (a nakon njega i Pieter Aertsen) pomogao u populariziranju žanrovskog slikarstva. Sredinom tog vijeka Pieter Aertsen, kojeg je zamijenio njegov nećak Joachim Beuckelaer, osnovao je jednu vrstu "monumentalne mrtve prirode" sa velikim količinama hrane sa žanrovskim likovima i malim religijskim moralnim scenama u pozadini. Kao i pejzaži svijeta, oni su predstavljali tipično "manirističku inverziju" normalnog dekoruma hijerarhije žanrova, dajući "nižim" predmetima interesovanja više prostora nego "višim".[1] Anthonis Mor je bio vodeći slikar portreta sredinom tog vijeka i bio je tražen na dvorovima u čitavoj Evropi zahvaljujući svojim pouzdanim portretima u stilu koji je kombinirao nizozemsku preciznost sa lekcijama Ticijana i drugih talijanskih slikara.
- ↑ Snyder, 409-412, 432-445