Iseljenje muhadžira iz Srbije podrazumeva kontinuirano iseljavanje muslimana iz Srbije tokom više uzastopnih etapa. Najmasovnija iseljenja su se odigrala u periodu Prvog srpskog ustanka, sticanja nezavisnosti Kneževine Srbije na Berlinskom kongresu 1878. godine i tokom Prvog balkanskog rata 1912.
U više navrata, veliki broj muslimana, uglavnom Slovena (većinom Bošnjaka), Turaka i Albanaca , iseljen je iz zemlje. Nakon povlačenja Osmanlija sa teritorija pod srpskom kontrolom dolazi do uništavanja islamskih verskih zdanja, a iseljenja muslimanskog stanovništva neretko poprimaju razmere verskih progona.[1]