Isidor II Carigradski

Isidor II Ksantopulos (grčki: Ισίδωρος Β΄ Ξανθόπουλος; ? - 31. mart 1462) je bio patrijarh Carigrada od 1456. do smrti.

O njegovom porijeklu i ranom životu se malo zna. Prezime dolazi od carigradskog manastira Xanthopoulon gdje se zamonašio, služio kao jeromonah a na kraju i njegov iguman.^[2] Isidor je surađivao sa Genadijem Skolarijem za vrijeme Firentinskog koncila^[3]. Kao i Genadije, okrenuo se protiv Firentinske unije i bio jedan od potpisnika dokumenta iz 1445. godine kojim se Unija osuđuje. ^[4] To mu je donijelo status jednog od duhovnih vođa pravovjernih pravoslavaca u Carigradu u vrijeme kada su posljednji bizantski carevi podržavali uniju sa katolicima. ^[3]

Nakon što je sredinom 1456. Genadije odstupio sa mjesta patrijarha, Isidor je izabran na njegovo mjesto. Izbor je potvrdio osmanlijski sultan Mehmed II .^[5]

Na mjestu patrijarha je ostao do smrti ^[2] a naslijedio ga je Joazaf I.^[1]

1. ↑ ^{1,0 1,1} Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu Post
2. ↑ ^{2,0 2,1} Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu Kiminas
3. ↑ ^{3,0 3,1} Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu Laurent
4. ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu EO
5. ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu EP