japanski jezik | |
---|---|
日本語 • Nihongo | |
[[Datoteka:|270px]] | |
Izgovor | [nʲihoŋɡo] |
Države | Japan SAD (naročito Havaji) Brazil Palau |
Broj govornika | maternji: 130 miliona[1] (9.) |
Jezična porodica | Japanski jezici
|
Pismo | Japanska pisma: Kanji (kinesko pismo), Kana (Hiragana, Katakana), japanska brajica |
Službeni status | |
Službeni | Japan Palau (Angaur) |
Jezični kodovi | |
ISO 639-1 | ja |
ISO 639-2 | jpn |
ISO 639-3 | jpn |
Japanski jezik (日本語, nihongo) je službeni jezik Japana, a osim toga se govori i u dijelovima Kine, Koreje i Filipina[2] koji su dugo bili pod japanskom vlašću, i raznim Pacifičkim ostrvima,[3] te područjima gdje živi puno japanskih emigranata (SAD[4][5], Brazil[6]). Japanski emigranti takođe žive u Perui, Argentini, Australiji (posebno u istorčnim državama) i Kanadi (posebno u Vankuveru gde je 1,4% populacije japanskog porekla[7]).
Naziv jezika je nastao je od sledećih reči:
Reč nihon (日本) znači Japan, a nihongo (日本語) u bukvalnom smislu jezik Japana.
Postoji nekoliko teorija o nastanku japanskog jezika, ali znanstvenici se još uvijek razilaze u mišljenjima. Najvjerojatnija teorija povezuje japanski s izumrlim jezicima koji su se u prošlosti upotrebljavali na področju korejskog poluotoka i Mandžurije.[8]
Zbog razvoja u dugogodišnjoj izolaciji, teško je pronaći bilo kakve veze između japanskog i drugih jezika. Japanski jezik zajedno s Ryukyu jezicima spada u japansku jezičnu porodicu.[9] Priznavanjem rjukju jezika kao posebnih od strane lingvista, japanski jezik se u naučnoj literaturi sve manje svrstava u izolovane jezike, a kad uskoro rjukju jezici budu u potpunosti standarizovani, japanski jezik će i zvanično izaći iz klasifikacije koja ga svrstava u izolovane jezike, a u novoj klasifikaciji će se sa pravom pojaviti kategorija „japanska porodica jezika“.[10][11][12]