Kalif

Kalif (arapski: خليفة, Khalīfah, turski: Halife), je naziv za državnog poglavara Kalifata^[1] i titula duhovnog poglavara islamske umme (zajednice) koja živi po šerijatskom pravu.

Prvi kalif nakon Muhamedove smrti bio je Ebu-Bekr od 632. do 634., nakon toga pojavili su se brojni kalifati koje su osnovali Arapi od 7. do 16. st. Od 15. st. i sultana Mehmed II. (1429.-1481.) titulu kalifa nosili su otomanski sultani kao vrhovni poglavari svih muslimana svijeta.

Svi kalifi smatrali su se nasljednicima Muhameda, neki od njih su si nakon smrti proroka Muhameda dali naziv Khalifat Allah (predstavnik Alaha), kasnije se taj naziv promjenio u Khalifat rasul allah (nasljednik proroka Boga) i postao standardni naziv.

Posljednji kalif 101 po redu, bio je zadnji otomanski sultan Abdul Medžid II. koji je za svoje sjedište odabrao Istanbul a ne Ankaru, zbog tog je Turski parlament 3. marta 1924 donio odluku o ukidanju titule kalifa.

1. ↑ Bence-Jones, Mark (1980). „The Turkish Monarchy”. u: Montgomery-Massingberd, Hugh (snippet view). Burke's Royal Families of the World. Volume II: Africa & the Middle East. London: Burke's Peerage. str. 236. ISBN 9780850110296. OCLC 18496936. Pristupljeno 14. 07. 2010. »Iako je nosio samo titulu Kalifa bez stvarne vlast u jednom republikanskom i sekularnom režimu, posljednjeg kalifu Abdul Medžida II. se tituliralo sa "Carsko veličanstvo" i tretiralo kao monarha, što je bilo potpuno kontradiktorno«