Komitet javnog spasa

Komitet javnog spasa (francuski: Comité de salut public) bila je de facto izvršna vlast u Prvoj Republici tokom Jakobinske diktature, jednom od perioda Francuske revolucije. Komitet javnog spasa osnovan je u ožujku 1793. godine i ponovo restrukturiran u srpnju 1793. godine. Komitet javnog spasa naslijedio je dotadašnji Komitet opće obrane (formiran u siječnju 1793.) i preuzeo je ulogu zaštitnika novonastale republike od vanjskih napada i unutrašnjih nemira. Kao ratna mjera, Komitet je – izvorno sasatavljen od devet, kasnije od dvanaest članova – dobio široke vojne, sudske i legislativne ovlasti. Komitet je izvorno formiran kao upravno tijelo koje bi nadgledalo i poticalo rad izvršnih tijela Konventa i ministara imenovanih od strane Konventa. Kada se Komitet odlučio suočiti s opasnošću koalicije europskih zemalja i kontrarevolucionarnih snaga, postao je sve moćniji i moćniji.

U srpnju 1793., nakon poraza umjerenih republikanaca (Žirondinaca) u Konventu, prominentni Jakobinci – Maximilien Robespierre, Saint-Just i Georges Danton – postaju članovi Komiteta. Moć Komiteta bila je na vrhuncu između kolovoza 1793. i srpnja 1794., kada je predsjednik bio Robespierre. U prosincu 1793., Konvent je formalno prenio izvršne ovlasti na Komitet, a Robespierre je de facto uveo diktaturu.

Robespierre i Komiter doživljavaju svoj krah u srpnju 1794. godine, kada dolazi do reakcije na jakobinski teror. Robespierre je pogubljen, a Termidorska revolucija dovela je do konačnog kraha Komiteta javnoga spasa, koji je 1795. godine konačno i ukinut.