Logor Lobor ili Loborgrad bio je sabirni logor pod upravom Nemaca na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske, u blizini Zlatara u Hrvatskom Zagorju. Ovo je jedini logor pod kontrolom Nemaca na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske, ako izuzmemo logore u Zemunu (Staro sajmište).
Logor je postojao od početka oktobra 1941. do kraja oktobra 1942. U logoru su bile zatočene pretežno jevrejske žene sa decom sa područja NDH i manjim delom srpske žene sa decom takođe sa područja NDH. Zatočenici ovog logora najvećim delom pohapšeni su od strane ustaša i predati upravi logora, stoga organi NDH snose nesumnjiv deo odgovornosti za stradanje logoraša, pogotovo jer je jedan deo logoraša ubijen u logoru Jasenovac. Najveći deo jevrejskih žena i dece iz logora Lobor transportovan je 1942. u logor Aušvic gde su ubijeni. Najveću odgovornost za stradanje logoraša logora Lobor snose nemački okupator i nacifikovani jugoslovenski Nemci.
U logoru Lobor, prema dostupnim podacima, umrlo je od zaraznih bolesti i izuzetno loših uslova boravka oko 200 logoraša.[1]