Leukotrien E4 | |||
---|---|---|---|
![]() | |||
Leukotrien E4 | |||
Naziv po klasifikaciji | 6-[(2-amino-2-karboksietil)sulfanil]-5-hidroksikosa-7,9,11,14-tetraenoinska kiselina | ||
Identifikacija | |||
CAS registarski broj | 75715-89-8 | ||
PubChem[1][2] | 5280749 (5S,6R,7E,9E,11Z,14Z),() ![]() 5353718 (7E,9E,11E,14E),() ![]() 44208907 (7E,9E,11Z,14Z),() ![]() 53308 (5S,6R),(), 3909 (),() ![]() | ||
ChemSpider[3] | 21467210 (5S,7Z,9Z,11E,14Z),() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() | ||
KEGG[4] | |||
MeSH | |||
ChEBI | 15650 | ||
Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | C23H37NO5S | ||
Molarna masa | 439,61 | ||
| |||
Infobox references |
Leukotrien E4 je cisteinilni leukotrien koji učestvuje u inflamaciji. Poznato je da ga proizvodi nekoliko tipova belih krvnih zrnaca, uključujući eozinofili, mastociti, tkivo makrofaga, i bazofili, i nedavno je utvrđeno da ga proizvode trombociti pričvšćeni za neutrofile.[5] On se formira putem sekvencijalne konverzije od LTC4 do LTD4 i zatim do LTE4, što je krajnji i najstabilniji cisteinilni leukotrien.[6] U poređenju sa kratkim poluživotima LTC4 i LTD4, LTE4 je relativno stabilan i akumulira se u kondenzatu daha, plazmi, i u urinu, što ga čini dominatnim cisteinil leukotrienom u biološkim fluidima.[7] Merenja LTE4, posebno u urinu, se često vrše u kliničkim ispitivanjima.
Povišena produkcija i ekskrecija LTE4 je vezana za nekoliko respiratornih bolesti, i urinarni nivoi LTE4 su povišeni tokom ozbiljnih napada astme, a posebno su visoki kod ljudi sa aspirinom indukovanom astmom.[8]