Liu Shan, (koga se često pogrešno navodi kao Liu Chan[1]), (207–271) bio je drugi i posljednji car kineske države Shu Han, jednog od Tri kraljevstva. Bio je sin prvog cara i osnivača države Liu Beija, a na prijestolje je došao u dobi od šesnaest godina. Tada je povjeren na brigu nizu Liu Beijevih ministara koji su otada vladali kao regenti, a među kojima su se isticali kancelar Zhuge Liang i carski sekretar Li Yan. Tokom Liu Shanove vladavine je poduziman veliki broj pohoda protiv sjeverne države Cao Wei, prvenstveno od strane Zhuge Lianga i njegovog nasljednika Jiang Weija, ali oni su uglavnom završavali bez uspjeha. Nakon što je vojska države Cao Wei pod Deng Aijem iznenada napala Chengdu, prijestolnicu Shua, Liu Shan se predao i priznao njihove vladare kao svoje sizerene. Nakon toga je odveden u prijestolnicu Weija Luoyang, gdje mu udijeljena formalna titula Vojvoda Anle. Tamo je proveo ostatak života uživajući državne počasti prije nego što jeumro prirodnom smrću 271.
Liu Shan je u kineskim historijama također poznat po imenu "A Dou" (阿斗), koga je nosio u djetinjstvu, a koje se u kineskom govoru danas koristi kao sinonim za krajnje nesposobne ličnosti. Dio historičara smatra da je Liu Shan bio retardiran, dok dio smatra kako je zapravo bio vješt manipulator i nastojao balansirati sukobljene frakcije na svom dvoru. Neki historičari, pak, smatraju da je nakon poraza od Cao Wei glumio retardiranost kako bi pobjednike uvjerio da mu nemaju razloga oduzeti život. Chen Shou, autor Zapisa Tri kraljevstva, je, pak, utvrdio da je Liu Shan bio jedini vladar koji nije imao službenog dvorskog historičara, što je značajno otežalo detaljnije opise države Shu Han.