Lotair II (926/8 – 22. novembar 950), poznat i kao Lotar od Arlesa (francuski: Lothaire d'Arles) bio je kralj Italije od 948. do smrti.[1] Pripadao je franačkoj plemićkoj lozi Bosonida, koja je poticala od Bosoa Starijeg. Otac i prethodnik mu je bio Hugo od Provanse a majka mu je bila njemačka princeza po imenu Alda (ili Hilda).
Iako je nosio titulu rex Italiae, nikada je nije uspio stvarno potvrditi. Godine 931. je bio zaručen, a 12. decembra 947. oženjen za petnaestogodišnju Adelaide,[2] živahnu i učenu kćer Rudolfa II od Burgundije i Berthe od Švapske.
Brak je bio dio plana za trajni mir između njihovih očeva.[3] Lotar i Adelaide su imali kćer po imenu Emma, rođenu 948. godine, a koja se 966. udala za Karolinga Lotara od Francuske.
Lotarova je vlast u Italiji bila nominalna. Od vremena uspješnog ustanka plemića 945. godine, kada je Hugo natjeran u progonstvo, Berengar od Ivreje je tamo držao svu vlast. Lotar je umro u Torinu, možda i otrovan od Berengara koji je pokušavao utvrditi svoju vlast u Lombardiji te poslije pokušavao Lotarovu udovicu prisiliti da se oženi za njegovog sina Adalberta. Umjesto toga je ona našla zaštitu kod Otta I od Njemačke, za koga se udala.
Lotair se navodi kao lik u viti Adelaide koju je napisala Hroswitha od Gandersheima.