Mahdi ili Mehdi (arapski: ٱلْمَهْدِيّ, al-Mahdij, dosl. upućeni ili vođeni) je eshatološki spasitelj u islamu koji će se pojaviti i vladati pet, sedam, devet ili devetnaest godina (ovisno o različitim tumačenjima)[1] prije Sudnjeg dana, te osloboditi svijet od zla.[2]
Kur’an ne sadrži direktne reference za Mahdija,[3] već samo hadisi odnosno izvještaji i predaje Muhamedovih učenja koji su prikupljeni nakon njegove smrti. U mnogim predajama stoji da će Mahdi doći s Isusom (Isa) kako bi zajedno porazili al-Masiha ad-Dadžala (dosl. lažni mesija ili Antikrist).[4] Iako koncept Mahdija nije esencijalna doktrina u sunitskom islamu, popularan je i među sunitima i šijitima.[5] Oba pravca se slažu da će on vladati muslimanima i uspostaviti pravdu, međutim, razlika u gledištima se u najvećoj mjeri tiče njegovih atributa i statusa.
Šijitski pravci imaju različita gledišta o Mahdiju kao potomku islamskog poslanika Muhameda. Imamiti, najveća šijitska grupa današnjice, smatraju da je Muhamed al-Mahdi (sin 11. imama Hasana al-Askarija) u okultaciji i iščekivani Mahdi. Tajibitski ismailiti, uključujući bohrite, vjeruju da je Abul-Kasim al-Tajib trenutni skriveni imam i Mahdi. Kroz historiju su razni pojedinci tvrdili da su Mahdi. Poznatiji primjeri među njima su osnivač mahdavitskog pravca Muhamed Džaunpuri, utemeljitelj babizma sajed Ali Muhamed (Bab), osnivač Mahdijske države Muhamed Ahmed i utemeljitelj ahmedijskog pokreta Mirza Gulam Ahmed.
- ↑ Martin (2004), str. 421.
- ↑ Glassé, Cyril, ur. (2001). "Mahdi". The new encyclopedia of Islam. Walnut Creek, CA: AltaMira (Rowman & Littlefield), str. 280. ISBN 0-7591-0190-6
- ↑ Madelung, Wilferd (1986). "al-Mahdī". Encyclopaedia of Islam. 5 (2. iz.). Brill, str. 1230-8. ISBN 90-04-09419-9
- ↑ Sonn (2004), str. 209.
- ↑ Bashir, Shahzad (2003). Messianic Hopes and Mystical Visions: The Nūrbakhshīya Between Medieval and Modern Islam. University of South Carolina Press, str. 24. ISBN 978-1-570-03495-4
