Renesansa |
---|
![]() |
Teme |
Regije |
Tijekom renesanse došlo je do velikog napretka na poljima geografije, astronomije, hemije, fizike, matematike, manufakture i inžinjeringa. Otkrivanje starih naučnih tekstova ubrzano je padom Carigrada 1453. godine, a otkriće štamparske mašine je demokratiziralo učenje i omogućilo brže širenje novih ideja. Međutim, neki na renesansu, ili barem njezin početak, gledaju kao na period naučne nazadnosti. Historičari kao što su George Sarton i Lynn Thorndike kritizirali su način na koji je renesansa utjecala na nauku, tvrdeći da je jedno vrijeme napredak bio usporen. Humanisti su favorizirali predmete koji su vezani za ljude, kao što su politika i historija, a ne prirodnu filozofiju ili primijenjenu matematiku. Drugi su se fokusirali na pozitivni utjecaj renesanse, ukazujući na faktore kao što su ponovno otkriće izgubljenih ili nepoznatih tekstova i povećani naglasak na istraživanje jezika i ispravnog čitanja tekstova.
Marie Boas Hall je stvorio naziv naučna renesansa kako bi odredio ranu fazu naučne revolucije. U novije vrijeme, Peter Dear je predložio dvofazni model rane moderne nauke: naučna renesansa iz 15. i 16. vijeka, u kojoj se fokusiralo na restauraciju znanja iz antike; i naučna revolucija iz 17. vijeka, kada su naučnici prešli sa oporavljanja na inoviranje.