![]() Mandela in May 2008 | |
Na dužnosti 10. maj 1994 – 14. jun 1999 | |
Zamjenik | Thabo Mbeki F. W. de Klerk |
---|---|
Prethodnik | F. W. de Klerk |
Nasljednik | Thabo Mbeki |
Na dužnosti 2. septembar 1998 – 14. jun 1999 | |
Prethodnik | Andrés Pastrana Arango |
Nasljednik | Thabo Mbeki |
Rođen/a | 18. 7. 1918. Mvezo, Južna Afrika |
Umro/la | 5. decembra 2013. |
Ime po rođenju | Rolihlahla Mandela |
Državljanstvo | Južnoafrikanac |
Politička stranka | Afrički nacionalni kongres |
Suprug/a | Evelyn Ntoko Mase (1944–1957) Winnie Madikizela (1957–1996) Graça Machel (1998–) |
Djeca | Madiba Thembekile Makgatho Lewanika Makaziwe Maki Zenani Zindziswa |
Prebivalište | Houghton Estate, Johannesburg, Gauteng, Južna Afrika |
Alma mater | University of Fort Hare University of London External System University of South Africa University of the Witwatersrand |
Religija | Christianity (Methodism) |
Potpis | ![]() |
Website | www |
Nelson Rolihlala Mandela (/mænˈdɛlə/;[1] 18. 7. 1918. – 5. 12. 2013.) je južnoafrički političar, revolucionarni vođa i državnik čijim naporima je okončan režim apartheida u Južnoj Africi.
Kao sin Xhosa poglavice i student se godine 1942. priključio Afričkom nacionalnom kongresu (ANC), organizaciji koja se borila za prava većinskog crnog stanovništva u Južnoj Africi. Poslije je postao jedan od glavnih organizatora u početku nenasilne borbe protiv apartheida. Nakon što te mjere nisu polučile rezultate, Mandela je postao uvjeren kako jedino oružana borba može srušiti apartheid. Organizirao je vojno krilo ANC-a i započeo kampanju sabotaža, ali prije nego što se ona intenzivirala Mandela i njegovi drugovi su uhapšeni, a poslije osuđeni na doživotni zatvor.
Iako je u zatvoru bio izoliran i marginaliziran, njegovo dugogodišnje robijanje je postalo simbol borbe protiv apartheida, a vlada Južne Afrike pod pritiskom da ga pusti na slobodu. Godine 1990. je pušten i s tadašnjim južnoafričkim predsjednikom Frederik Vilem de Klerkom započeo pregovore s ciljem mirnog okončanja apartheida i prijenosa vlasti na crnačku većinu. Za te su napore Mandela i De Klerk godine 1993. dobili Nobelovu nagradu za mir.
Godine 1994. ANC je dobio izbore i Mandela je proglašen za prvog crnog predsjednika Južne Afrike, koju dužnost je obavljao do 1999. godine. Iako je njegov mandat bio obilježen dramatičnim porastom stope kriminala i epidemijom HIV-a, mnogi hvale njegovu politiku nacionalnog pomirenja i vjernost demokratskim institucijama.
Nakon odlaska s vlasti se posvetio humanitarnom radu i postao jedna od najpopularnijih i najprepoznatljivijih ikona suvremenog svijeta. Mnogi ga drže jednim od rijetkih univerzalnih moralnih autoriteta u današnjem svijetu.