Nenije (latinski: Nennius; 9. vijek) bio je velški katolički redovnik i historičar, poznat po tome što mu se pripisuje kao autorstvo nad knjigom Historia Brittonum, djelom koje opisuje polu-legendarnu historiju Britanije.
Ipak je i kao takav poslužio za izvor o povijesti Walesa i Engleske, budući da nije bilo dovoljno drugih izvora.
Autorstvo mu se pripisivalo budući da je predgovor napisan u njegovo ime u određenim rukopisima.[1] Novija istraživanja (Dumville, 1985.) odbacuju Nenijev predgovor kao krivotvorinu iz kasnijih razdoblja te navodi argumente u pravcu toga da je ovo djelo kompilacija nepoznatih autora.[2][3] (Vidi autorstvo i datiranje Historie Brittonum). Konkretno, smatra se da je taj navodni Nenijev predgovor dodatak iz 10. vijeka.[4]
O Neniju se malo toga zna. Zna se da je bio učenik Elvodugusa za kojeg se smatra da je bio velški biskup Elfodd koji je uvjerio britanske crkvenjaka prihvatiti kontinentalno računanje Uskrsa, a koji je umro 809. godine prema Annales Cambriae.
Vjeruje se da je živio u području današnjih okruga Brecknockshirea i Radnorshirea u Powysu, Wales.[5] Živio je u ruralnom društvu, izvan anglosaskih kraljevstava, izoliran planinama.[6] Zbog manjka dokaza o njegovom životu i sam je postao legenda. Velške predaje govore da su Nenije, Elbodug i drugi pobjegli od pokolja koje je Ethelfrida počinila nad velškim redovnicima. Spasili su se pobjegavši u Škotsku.[7]