Neoklasicizam

Antonio Canova, Oživljenje Psihe nakon Amorovog poljupca
Henry Fuseli, Umjetnik očajava pred veličanstvenošću antičkih ostataka, 1778. – 1779.

Neoklasicizam (o grčkog: νέος nèos-"novi" i κλασσικός klassikòs-"klasičan")[1] je naziv za pokret u likovnoj umjetnosti, književnosti, pozorištu, muzici i arhitekturi u Zapadnom svijetu, koja se crpila inspiraciju iz "klasične" umjetnosti Antičke Grčke i Starog Rima. Neoklasicizam je rođen u Rimu sredinom 1700-ih, ali njegova je popularnost vrlo brzo rasla diljem Evrope, nakon što je generacija evropskih studenata likovnih umjetnosti završila svoj Grand Tour u Italiji i vratila se u matične zemlje s ponovo otkrivenim grčko-rimskim idealima.[2] Pokret neoklasicizma uvelike se preklopio s prosvjetiteljstvom u 18. vijeku i trajao je do ranog 19. vijeka, te je pri kraju ušao u konkurenciju s romantizmom. Ovaj se stil u arhitekturi nastavio kroz cijeli 19., 20., sve do 21. vijeka.

  1. „Etymology of the English word neoclassicism”. myetymology.com. Pristupljeno 22. februara 2012. 
  2. Put od Rima do Paziza. Rođenje modernog neoklasicizma

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne