![]() | |
Naslovna strana Otela (1622. godina) | |
Autor | Vilijam Šekspir |
---|---|
Originalni naziv | The Tragedy of Othello, the Moor of Venice |
Država | Kraljevstvo Velika Britanija |
Jezik | engleski jezik |
Žanr | drama |
Vrsta dela | tragedija |
Izdavač | Worshipful Company of Stationers and Newspaper Makers[1] |
Vreme i mesto nastanka | 1603. Velika Britanija |
Datum izdanja | 1622.[1] |
Vreme radnje | 1570. |
Mesto radnje | Kipar |
Glavni lik | Otelo - Afrički general u službi Venecijanske vojske |
Otelo, ili u punom nazivu "Othello, venecijanski Maurin", je tragedija u pet dijelova Williama Shakespearea napisana 1603. - 1604. godine i objavljena 1622. godine. Tekst je objavljen u zbirci njegovih djela tzv. "First Folio" 1623. godine. Izgleda da je osnovnu verziju obradio sam Shakespeare držeći se originalnog djela gotovo liniju po liniju. Međutim, uvodio je brojne zamjene riječi i fraza kao da ga je Shakespeare prepisivao za sebe i prepravljao ga tokom prepisivanja. Radnja predstave potiče od djela pod nazivom "De gli Hecatommithi" iz 1565. godine od Giambattiste Giraldia. Shakespeare ga je izgleda znao u italijanskom originalu, a bio mu je na raspolaganju i na francuskom jeziku, ali nije preveden na engleski jezik.[2] Predstava priča priču o moćnom generalu mletačke vojske, Otelu čiji je život i brak uništen od strane popustljivog, prevarantskog i zavidnog vojnika Jaga.
Otelo je možda najpoznatije književno istraživanje destruktivne moći ljubomore i sumnje. U isto vrijeme to je jedan od najranijih literarnih radova koji se bave pitanjima rase i rasizma. Otelo je neosporno heroj unatoč njegovim manjkavostima, je najistaknutiji tamnoputi protagonist iz vremena rane zapadne literature. Otelo se suočava sa stalnim rasizmom od strane drugih likova u ovoj drami, pogotovo nakon što je oženio Desdemonu, povlaštenu bijelu ženu čiji otac ne odobrava ovaj brak.[3]
Otelo je u ovoj drami predstavljen kao plemeniti čovjek velikog ugleda kojeg poštuju i kojem se dive vojvoda i venecijanski senat, kao i oni koji mu služe poput Kasija, Montana, i Lodovika. Elizabetanska i jakobianska pozornica je obilovala likovima crnaca, ali nijedan nije dobio tako veliku ili herojsku ulogu kao Otelo.[4]