Back Otto von Bismarck Afrikaans Otto von Bismarck ALS ቢስማርክ Amharic Otto von Bismarck AN Odda of Bismearce ANG ओट्टो वॉन बिस्मार्क ANP أوتو فون بسمارك Arabic ؤطو فون بيسمارك ARY اوتو فون بيسمارك ARZ Otto von Bismarck AST
„Bizmark” preusmjerava ovdje. Za ostala značenja, v. Bizmark (razvrstavanje).| Otto von Bismarck | |
|---|---|
 | |
| Mandat 21. ožujka 1871. – 20. ožujka 1890. | |
| Prethodnik | nitko |
| Nasljednik | Leo von Caprivi |
| Mandat 23. rujna 1862. – 1. siječnja 1873. | |
| Prethodnik | Adolf zu Hohenlohe-Ingelfingen |
| Nasljednik | Albrecht von Roon |
| Mandat 9. studenoga 1873. – 20. ožujka 1890. | |
| Prethodnik | Albrecht von Roon |
| Nasljednik | Leo von Caprivi |
| Rođenje | 1. travnja 1815. Schönhausen, Njemačka |
| Smrt | 30. srpnja 1898. Friedrichsruhe, Njemačka |
| Politička stranka | nijedna |
| Supružnik | Johanna von Puttkamer |
Potpis
| |
 | |
Otto Eduard Leopold von Bismarck-Schönhausen (1. 4. 1815. — 30. 7. 1898.) je njemački političar koji se smatra najvećim i najuticajnijim državnikom u njemačkoj i evropskoj historiji.[1][2]
Odrastao je u plemićkoj familiji i razvio konzervativne političke stavove, ali i politički talent. Godine 1862. je imenovan pruskim premijerom, odakle je svu svoju energiju uložio u projekt njemačkog ujedinjenja kojeg je namjeravao izvesti "krvi i željezom". Godine 1864. je zajedno s Austrijom vodio uspješni rat protiv Danske oko Schleswiga i Holsteina. Godine 1866. je pokrenuo rat protiv Austrije koji je završen velikom pobjedom i trajnom hegemonijom Pruske u Njemačkoj. Godine 1870. je tzv. emskom depešom isprovocirao rat Pruske i Francuske koji je završio francuskim porazom i proglašenjem Njemačkog carstva (tzv. Drugog Reicha) u okupiranom Versaillesu.
Nakon toga je Bismarck postao prvim kancelarom ujedinjene Njemačke i na tom položaju ostao do 1890. godine. Za njegova mandata je Njemačka dobila svoje prve kolonije, a sam je Bismarck pažljivo gradio sistem vojnih saveza s ciljem da spriječi Francusku u nastojanju da se osveti poraz u ratu. Također se istakao po tome što je, usprkos vlastitih konzervativnih uvjerenja, uveo sustav mirovinskog i socijalnog osiguranja.
- ↑ Steinberg, Jonathan. Bismarck: A Life. str. 51. ISBN 9780199782529.
- ↑ Hull, Isabel V. (2004). The Entourage of Kaiser Wilhelm II, 1888–1918. str. 85. ISBN 9780521533218.