![]() | ||
Država | ![]() | |
---|---|---|
Osobni podatci | ||
Puno ime | Paulo Jorge de Moura Pereira | |
Datum rođenja | 21. ožujka 1965. | |
Mjesto rođenja | ![]() | |
Trenirane momčadi | ||
1996 – 1999 | ![]() |
|
2003 – 2006 | ![]() |
|
2006 – 2008 | ![]() |
|
2008 – 2009 | ![]() |
|
2009 – 2010 | ![]() |
|
2010 – 2013 | ![]() |
|
2013 – 2015 | ![]() |
|
2015 – 2016 | ![]() |
|
2016 – 2019 | ![]() |
|
2017 – 2019 | ![]() |
|
2019 – | ![]() |
|
2022 | ![]() |
|
2024 – | ![]() |
Paulo Jorge de Moura Pereira (Amarante, 21. ožujka 1965.), portugalski rukometni trener te aktualni izbornik rukometne reprezentacije Portugala[1][2][3][4] i trener Celja.
Paulo Pereira nije se profesionalno bavio rukometom, a u trenerske je vode ušao već tijekom 1980-ih, kada je bio trener juniora CD Portugala. Tijekom 1990-ih godina bio je mahom pomoćni trener, a prvi posao glavnog trenera dobio je u malom klubu CPN Porto, odakle je 1999. godine prešao u Porto, prvo kao pomoćni trener, a od 2002. i glavni trener. Na tom je mjestu naslijedio Branislava Pokrajca. Dok je Pereira boravio u klubu, Porto je osvojio tri naslova prvaka, jedan kup, dva liga kupa i jedan superkup. Godine 2006. potpisao je za španjolskog drugoligaša Cangasa, koji je vodio dvije sezone.
Godine 2008. odlazi u Angolu i posvećuje se ženskom rukometu, isprva kao trener kluba Atlético Sport Aviação, da bi već 2009. godine preuzeo žensku reprezentaciju, s kojom je 2010. godine postao prvak Afrike. Nakon toga preuzeo je i žensku momčad Primeiro de Agosta, s kojom je također ostvario značajne uspjehe. Nakon Angole ostaje u Africi, ali odlazi u Tunis, gdje prvo preuzima žensku reprezentaciju, s kojom 2014. postaje afrički prvak, a onda i mušku momčad Espérancea.[5]
Godine 2016. vraća se u Portugal i postaje novi izbornik muške reprezentacije; na tom je mjestu naslijedio Rolanda Freitasa. Portugal je u to vrijeme bio jedna od lošijih europskih reprezentacija, ali momčad je pod Pereirom doživjela veliki procvat i postala respektabilan protivnik. Pereira je u momčad uveo agresivni, ofenzivni rukomet, koji je potpuno promijenio igru portugalske reprezentacije, a uz to je i značajan trud ulagao i u psihološku pripremu.[6][7] Trud se isplatio jer je Portugal pod njegovim vodstvom osvojio šesto mjesto na EHF Euru 2020., što je bio njihov najbolji rezultat,[8] te je po prvi puta nastupio na Olimpijskim igrama u Tokyu, gdje su završili na devetom mjestu.[9] Za svoja postignuća osvojio je niz nagrada, uključujući i onu za trenera godine u Portugalu.[10] Na Svjetskom prvenstvu 2025. godine odveo je momčad do polufinala, što je bio prvi puta u historiji da je Portugal ušao u polufinale svjetskog prvenstva.
Od 2017. do 2019. paralelno je vodio rumunjski CSM București, a 2022. godine kratko je preuzeo klupu Al-Kuvajta, s kojim je osvojio AFC Ligu prvaka.[11] Od 2024. godine, paralelno s reprezentacijom, vodi slovenski RK Celje.