Perfluoroizobuten | |||
---|---|---|---|
![]() |
![]() | ||
IUPAC ime |
| ||
Drugi nazivi | Perfluoroizobuten, Perfluoroizobutilen, Oktafluoroizobutilen, Oktafluoro-sek-buten, PFIB | ||
Identifikacija | |||
CAS registarski broj | 382-21-8 | ||
PubChem[1][2] | 61109 | ||
RTECS registarski broj toksičnosti | UD1800000 | ||
Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | C4F8 | ||
Molarna masa | 200,030 g/mol | ||
Gustina | 8,2 g/l | ||
Tačka ključanja |
7,0 °{C (280 K) | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala | |||
Infobox references |
Perfluoroizobuten (PFIB, 1,1,3,3,3-pentafluoro-2-(trifluorometil)prop-1-en) je fluorougljenični alken. On je hidrofobni reaktivni gas sa tačkom ključanja na 7 °C. PFIB je jak elektrofil.[3]
PFIB je oko 10 puta toksičniji od fosgena. Njegovo udisanje može da dovede do pulmonarnog edema, što može da bude fatalno. Početak simptoma se javlja 1-4 sata nakon inhalacije. Tretman je baziran na lečenju pulmonarnog edema (obično sa visokim dozama kortikosteroida i drugih lekova) i vezanih poremećaja (e.g. zatajenje srca, hipokalcemija etc.). U mnogim slučajevima pacijent se sanira u toku 72 sata bez dugotrajnih posledica.
U kontaktu sa vodom PFIB podleže brzoj hidrolizi, čime se formiraju razna reaktivna jedinjenja i fluorofosgen.