Prolaznost ili nepostojanost (sansk. अनित्य anitya; pal. अनिच्चा anicca anića) je jedna od tri karakteristike postojanja prema budističkoj filozofiji.[1]
Nepostojanost znači da su uslovljeni fenomeni u konstantnom kretanju, pojave koje se razlažu i nestaju skoro istog trenutka kada i nastanu.[2] Ovaj pojam pripada osnovnoj Budinoj konstataciji: "sve su tvorevine nepostojane, sve su tvorevine bolne, sve su pojave bez sopstva" (sabbe sankhara anicca, sabbe sankhara dukkha, sabbe dhamma anatta).[3]
Prolaznost i neprestana promena su vođene beskrajnim lancem uzroka i posljedica. Budisti veruju da uvid o nepostojanosti i uslovljenosti svih pojava oslobađa od žudnje za životom, straha od smrti i svih negativnih emocija i postupaka koji uz njih idu.[4]
"Prolazne su tvorevine!" (anića vata sankhara) je fraza u zemljama teravada budizma kojom se objavljuje smrt voljenih bića.[5]