Rat u Hrvatskoj | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Dio Ratovi u bivšoj Jugoslaviji | |||||||||
Epizode iz rata: Dubrovnik nakon bombardiranja; paravojne formacije u Slavoniji; Vukovar nakon bitke; činovnici JNA pregledavaju dokumente stanovnika priobalja; uništen tenk u okolici Karlovca | |||||||||
| |||||||||
Zaraćene strane | |||||||||
Hrvatska Bosna i Hercegovina (1995.) |
Republika Srpska Krajina JNA (kontrolirala Srbija) (1991.-1992.) Vojska Republike Srpske (1992.-1995.) | ||||||||
Komandanti | |||||||||
Franjo Tuđman Anton Tus Gojko Šušak Janko Bobetko Zvonimir Červenko Petar Stipetić Rahim Ademi Mile Dedaković Atif Dudaković |
Slobodan Milošević Milan Martić Milan Babić Goran Hadžić Mile Mrkšić Veljko Kadijević Blagoje Adžić Života Panić Jovica Stanišić Franko Simatović Borisav Jović | ||||||||
Snage | |||||||||
100.000 vojnika | 70.000 vojnika (1991.)-200.000 vojnika (1995.) | ||||||||
Gubici | |||||||||
Hrvatski izvori: | Srpski izvori:
ili
|
Rat u Hrvatskoj je naziv koji se koristi za niz povezanih oružanih sukoba koji su se za vrijeme i neposredno nakon raspada Jugoslavije - od 1991. do 1995. - odigravali na teritoriju današnje Hrvatske između hrvatskih vojnih, policijskih i paravojnih snaga s jedne, te paravojnih snaga pobunjenih hrvatskih Srba, odnosno snaga Republike Srpske Krajine, koje je podržavala Jugoslavenska narodna armija, a kasnije Srbija.[9] U Hrvatskoj se za taj sukob koristi izraz Domovinski rat - dok se u engleskoj literaturi koristi i izraz Hrvatski rat za nezavisnost. Rat u Hrvatskoj se često uzima kao dio šire cjeline koju čini i rat u Bosni i Hercegovini (1992-1995). Nakon kolapsa komunizma u istočnoj Europi, cilj Hrvatske i Bosne i Hercegovine bio je stvaranje neovisnosti, dok su JNA, srpski pobunjenici i paravojne formacije - pod organizacijom i komandom srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića[10][11][12] - imale cilj zadržati ta područja pod kontrolom Beograda uz pomoć "etničkog čišćenja" nesrpskog stanovništva i stvaranja dvaju novih srpskih država na tim teritorijima.
Ratom i ratnim razaranjem bilo je obuhvaćeno 54% hrvatskog teritorija, na kojem je živjelo 36% hrvatskog stanovništva. Srpski su vojnici zauzeli 14.760 km2 ili 26% hrvatskog teritorija[6]. UNHCR procjenjuje da je 1991. godine u Hrvatskoj bilo oko 500.000 prognanika i izbjeglica,[13] a k tome je 150.000 ljudi bilo u izbjeglištvu u inozemstvu.
Prema podacima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.–1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM.[6] Prema drugim podatcima, uništeno je 180,000 domova, 25 % hrvatske ekonomije te prouzročeno 27 milijardi $ materijalne štete.[14]
<ref>
; nije zadan tekst za reference po imenu UNHCR