Rerum Novarum

Rerum Novarum
Portret pape Lava XIII.

Rerum Novarum (prevedeno sa latinskog: O novim stvarima) je enciklika koju je objavio papa Lav XIII. 15. maja 1891. upućena svim katoličkim biskupima, sa podnaslovom - Prava i obaveze rada i kapitala.

U njoj se razglaba o odnosu i međusobnim obavezama između rada i kapitala, kao i države i njezinih građana. Već se u prvim redovima naglašava važnost i potreba za poboljšanjem položaja radnika jer je upravo njihov položaj, bez njihove krivnje, najvećim dijelom bijedan i nevoljan.^[1] Enciklika načelno podržava pravo radnika na organiziranje svojih udruženja (sindikati), ali odbacuje socijalizam (dokidanje privatnog vlasništva, borba za radnička prava štrajkovima) kao i kapitalizam bez ikakvih ograničenja, ali čvrsto potvrđuje pravo na privatno vlasništvo.^[1]

Iako enciklika slijedi tradicionalističke doktrine o pravama i obavezama poslodavaca i radnika i pravu na privatno vlasništvo, ona te doktrine nastoji primjeniti na novonastale uvjete.^[2] Enciklika se snažno obara na lažne teorije socijalista, i snažno brani pravo privatnog vlasništva. Pravi lijek za novonastale probleme, nalazi se u kombiniranom djelovanju crkve, države, poslodavaca i radnika. Crkva je s pravom zainteresirana za socijalna pitanja, zbog vjerskih i moralnih aspekata koja ta pitanja povlače za sobom, a država ima pravo i dužnost da intervenira u ime pravde po pitanjima individualnog i društvenog blagostanja. Poslodavci i radnici imaju pravo i dužnost da organiziraju vlastita ali i zajednička udruženja za zaštitu i samozaštitu.^[2]

Rerum Novarum želi pronaći treći put u sukobu rada i kapitala, ta harmonija bi se postigla ugovorom o pravima i dužnostima radnika i kapitalista, i ukratko bi glasila ovako:

• 1) Radnik se obavezuje da će u potpunosti iskreno obavljati svoje dužnosti.
• 2) Radnik se obavezuje da neće vršiti vandalizam ili lične napade
• 3) Radnik se obavezuje da će se kolektivno suzdržati od nereda i nasilja

S druge strane kapitalist, poslodavac se obavezuje da će:

• 1) Radnicima davati poštenu plaću (naknada treba biti dovoljna za razumnu i štedljivu udobnost) ^[2]
• 2) Omogućiti slobodno vrijeme radnicima za njihov porodični i vjerski život
• 3) Da će voditi računa kod podjele posla o sposobnosti i godinama radnika
• 4) Da će poštivati prava radnika, te da neće postupati sa njima kao robovima.

U vrijeme kad je objavljena mnogi konzervativni rimokatolici doživljali su encikliku kao nešto jako modernističko i protivno interesima crkve. Ona je prije svega (prilično zakašnjelo) artikulirala poziciju Rimokatoličke crkve po pitanju socijalne pravde, naročito u odnosu na probleme koje je stvorila industrijska revolucija, ali je naglasila crkveno pravo na izjašnjavanje o socijalnim pitanjima, koja su vezana uz pitanja morala. ^[3] Na mnoge dijelove iz enciklike Rerum Novarum pozivali su se i kasniji pape u svojim enciklikama, između ostalih Pio XI. (Quadragesimo Anno 1931.), Ivan XXIII. (Mater et Magistra 1961.) i Ivan Pavao II. (Centesimus Annus 1991.).

Enciklika Rerum Novarum je vremenom postala temelj Socijalnog nauka Katoličke crkve kojeg se ona i danas drži, iako se na prvi pogled čini jako udaljena ona se u suštini doktrinarno drži slavne Isusove - Dajte caru carevo a bogu božije. Rerum Novarum bio je i inspiracija za Mussolinijev korporativizam i kasniji fašizam. Ipak vjerojatno niti jedna enciklika o socijalnim pitanjima, nije imala tako mnogo čitatelja i izvršila tako širok utjecaj na svijet kao Rerum Novarum.^[2]

1. ↑ ^{1,0 1,1} Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu bogosovija
2. ↑ ^{2,0 2,1 2,2 2,3} John A. Ryan. „Rerum Novarum” (engleski). Catholic Encyclopedia. Pristupljeno 22. 08. 2012. 
3. ↑ „Rerum Novarum” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 22. 08. 2012.