Ripuarski Franci

Ripuarski ili Ripuarijski Franci, ponekad nazivani i Rajnski Franci (njemački: Rheinfraken) su bili drevni germanski narod, odnosno ogranak Franaka koji je sredinom 1. milenijuma živio na području srednjeg toka Rajne. O porijeklu njihovog imena postoje razne teorije, najviše vezane uz latinsku riječ ripa za "obalu rijeke". Po njima bi se Ripuarski Franci mogli nazvati i "riječnim Francima" te tako razlikovati od zapadnijih Salijskih ("slanih") ili "morskih" Franaka koji su se naselili na donjem toku Rajne, odnosno području današnje Nizozemske i Belgije. O Ripuarskim Francima postoje prilično oskudni podaci, ali se na osnovu njih zna da su za vrijeme Velike seobe naroda i propasti Zapadnorimskog Carstva, odnosno u 5. vijeku zauzeli područja na lijevoj obali Rajne oko današnjeg Kölna, a pod kraljem Hildebertom i sam grad koji je postao prijestolnica njegove države. Veze sa Salijskim Francima su se zadržale, a Hildebertov sin Sigibert Hromi je bio saveznik salijskog (merovinškog) kralja Klodviga I i 496. zajedno sa njim sudjelovao u bitci kod Tolbiaca kojom su poraženi Alemani. Godine 507. ili 509. Klodvig je dao ubiti Sigiberta, a potom i njegovog sina Hloderiha, te anektirao njihovu zemlju Franačkom Kraljevstvu. Usprkos toga su Ripuarski Franci nekoliko vijekova kasnije zadržali zasebni identitet, o čemu svjedoči Lex Ripuaria, zakonik koga su godine 630. donijeli merovinški kraljevi isključivo za svoje ripuarske podanike. Ripuarski Franci su kasnije asimilirali u modernu njemačku naciju, ali se njihovo ime održalo kroz ripuarske dijalkete njemačkog jezika.