Senzacionalizam

Senzacionalizam u masovnim medijima je vrsta pristranog i kontroverznog izvještavanja pri kojem se pretjeruje u opisima određenih događaja i tema s ciljem povećanja gledanosti ili čitanosti.^[1] Senzacionalizam može uključivati izvještavanje o generalno beznačajnim temama i događajima koji uopće ne utječu na šire društvo ili prezentaciju relevantne teme na pristran, trivijalan ili tabloidski način.^[2][3] Senzacionalizam se može definirati i kao ciljano isprovocirana reakcija javnosti kroz objavljivanje neprovjerenih i nepotpunih, ali intrigantnih informacija.^[4]

Neke od taktika senzacionalizma su kontroverzno izvještavanje i namjerno izostavljanje određenih činjenica i informacija, površnost u izvještavanju, igranje na kartu emocija kod gledalaca ili čitalaca, izostavljanje konteksta ili predstavljanje samo jedne strane nekog pitanja. Trivijalne informacije i događaji se ponekad preuveličavaju i predstavljaju kao važni ili značajni.^[1] Senzacionalističko izvještavanje često uključuje i priče o akcijama pojedinaca i malih grupa ljudi, koje su često beznačajne i irelevantne u odnosu na ostale dnevne događaje na globalnom nivou. Sadržaj i predmet ovakvih priča obično ne utječe na živote ljudi, ne utječe na društvo,^[1] a emitira se i štampa kako bi se privukli gledaoci i čitaoci i time povećao profit.^[1][5]

1. ↑ ^{1,0 1,1 1,2 1,3} "Issue Area: Sensationalism.", Fairness & Accuracy In Reporting, Pristupljeno 25. 4. 2013.
2. ↑ Stephens, Mitchell (2007). A History of News. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-518991-9. 
3. ↑ Thompson, John (22. 6. 1999.). „The Media and Modernity”. u: Mackay, Hugh; O'Sullivan, Tim. The Media Reader: Continuity and Transformation. Sage Publications Ltd. ISBN 978-0-7619-6250-2. 
4. ↑ Anakijev, Snežana. „Instrumentalizacija senzacionalizma - tabloidi”. stetoskop.info. Pristupljeno 23. 12. 2012. 
5. ↑ Sensationalism, Newspaper Profits and the Marginal Value of Watergate